Dragan Muharem

Sekularna udruga građana „Stop klerikalizaciji Božića!“ na sinoćnjem je protestu javno izrazila svoju zabrinutost uslijed rastuće tendencije povezivanja Božića s kršćanskom religijom.

„Mi živimo u sekularnoj državi i očekujemo da kao i svi normalni ljudi proslavimo Božić, praznik pozitivne energije i tolerancije. Međutim, vjerski fanatizam zaista nema ni granice ni mjere. Odjednom se popovi našli pozvani prodavati bajku o nekom tamo Isusu koji se rodio od djevice (otkad djevice rađaju molim vas?) o kojima se brinuo neki zanatlija koji pak nije biološki otac jer pravi je otac nepoznat, tj. neki sijedi starac s nebesa poslao je goluba, kako oni vele – Duha Svetog, te je golub sišao i djevica je začela?! Ma dajte molim vas! Živimo u 21....

Kako ćete najlakše uloviti majmuna? Prije par godina gledao sam dokumentarnu emisiju o životinjama u kojoj je prikazan domišljat način hvatanja našeg „rođaka“. Genijalnost zamke sastoji se tek u dobrom poznavanju naravi ove životinje. Jedan običan drveni sanduk s hranom s otvorom u koji majmun može pružiti svoju šaku. Kada se dohvati hrane, šaku, naravno, ne može izvući jer ju je čvrsto stisnuo. Ironije radi, majmun ni po koju cijenu neće pustiti hranu iz ruke, makar osjetio opasnost u svojoj blizini. Na sve načine će pokušavati osloboditi se, ali šaku neće otvoriti. Spreman je čak uginuti bizarno zarobljen kraj sanduka s hranom. Radi malo sjemenja u zgrčenoj šaci žrtvuje svoju slobodu, svoj život. Sva drama njegove egzistencije i spasenja ovisi o zgrčenosti ili...

Najprije, predočeni tekst nije o J. K. Ona je tek paradigmatski uzorak jedne daleko šire fenomenologije razmjera daleko opsežnijih od ovoga promišljanja. Uloženi misaoni napor nije isprovociran voljom za diskreditacijom, omalovažavanjem ili ismijavanjem, nego tek dokonošću pisca i viškom slobodnog vremena. Suočiti se s problematikom o kojoj će biti govora u ovom nazovi filozofsko – satirično – utopijskom uratku moguće je tek u otklonu od redovnog i izletom u izvanredno. Pritom, konstantno moren mišlju nije li se kako drugačije mogao osmisliti vremenski vakuum nastao uslijed prvomajskih praznika (okrenut roštilj npr.) te strahom od nedoraslosti na sebe preuzete zadaće, bojažljivo se trsim zakoraknuti u agoru u kojoj, budimo iskreni, mišljenje jednog teologa naliči na...

Naočigled nemaju veze jedno s drugim. Ili, možda ne zamjećujemo snažnu poveznicu? Zamislite da vašem malenom djetetu ispričate priču o Crvenkapici koja bi završila tako što je zločesti vuk pojeo baku i djevojčicu i čiča miča gotova priča?! Vjerujem da bi dijete osjećalo nelagodu, ako ne i zaplakalo. Ono prirodno osjeća da Crvenkapica i baka moraju živjeti jer su dobre i nevine, a zli vuk ne može imati zadnju riječ u toj priči. Grimmovi junaci su nemoćni i bez šanse pred snagom opakoga vuka. Netko ih mora spasiti! Međutim, zlo može pobijediti samo onaj koji poznaje njegovu razornu moć ali i njegove slabosti (u trenutku najvećeg trijumfa vuk spava, oholost i halapljivost su ga učinili ranjivim – vrhunac zla početak je destrukcije prividne moći). Kolike li su samo oči...