Zašto nam se ovo katalizma dešava i šta je nauk iz toga? - ovo pitanje mi se u "replay" opciji okreće u glavi ovih dana dok vozim po gradu i beležim akcije prikupljanja pomoći za unesrećene ljude koji su postale žrtve jednog od osnovnih elemenata života na zemlji, vode...
Vraćam se sa MZ Peščare i zovem župnika Župe Sveti Roka, msgr dr Andriju Anišića - bluetoth prenosi zvuk za vreme vožnje - Da ?
- Velečasni imate nekoliko minuta za mene, da vas pitam o ovoj nesreći što se dešava?
- Imam. Možeš doći.
- Stižem za 5 minuta - i razmišljam dok prolazim Zagrebačkom ulicom - Lep, sunčan dan posle dužeg vremena. Ne mogu da izbrišem iz sećanja prikaz ciklona iznad Balkana kada sam otvorio jedan od sajtova za prikaz vremena i ugledao jednu spiralu oblaka koja se vrti, sa centrom koji se ne miče na granici između Bosne i Srbije, a zahvata krajeve Slovenije, Makedonije, Bugarske, Rumunije, Mađarske i Austrije. Prizor je izgledao kao iz filmova kataklizme. I to je trajalo duže vreme. "Tamara" nas je zatekla nespremne...
Inače velečasni je naravno anticipirao ovakvo pitanje s obzirom na dešavanja, vernici su krenuli sa pitanjima, a čini se i "nevernici" - Jer za njih je Bog "kriv" za ovo.
Tako da je on već bio spremio odgovor unapred za svoje čitatelje, odnosno to je članak koji će se pojaviti u "Zvoniku".
Tako da sam samo prenosim taj zapis bez daljih pitanja i kratku verziju toga kasnije u video prilogu.
Takođe ovo pitanje je postavljeno i subotičkom efendiji Amiru Džanku čiji odogovor možete videti ovde. Otac Dragan Stokin, iz Srpske Pravoslavne Crkve, je takođe dobio sličan upit i nadam se i njegovom odgovoru na ovo pitanje.
***
Ovih dana svjedoci smo strahota poplava u našoj zemlji. Nažalost, nekoliko ljudi je izgubilo život. Na tisuće osoba je moralo biti evakuirano. Mnogi su ostali bez stoke, uništeni su im usjevi… Kiša pada tek nekoliko dana a toliko štete. Kako se ne prisjetiti biblijskoga potopa u vrijeme Noe i njegove obitelji. Puno ljudi se ovih dana pitalo s uzdahom: Zašto? Bože, zašto?! I sam sam danas čuo takav uzdah i pitanje: „Što vrijedi moliti. Sa susjedima smo molili krunicu da kiša prestane. I ništa? Stvarno, Bože zašto?“
Doista, je teško odgovoriti na takva pitanja, na takve prigovore. Upustio sam se u to u emisiji „Vjernici pitaju“ na Radio Mariji. Javljali su se ljudi sa zanimljivim pitanjima, primjedbama i svjedočenjima.
Fizičko i moralno zlo
Mogu li nas u takvim trenucima utješiti i umiriti istine naše vjere o grijehu naših praroditelja po kojem je ušlo zlo u svijet, zatim o sotoni, o krivnji, o kazni, o nebu i paklu? Nažalost te istine kao da nas još više provociraju i nameću u nama nova i još teža pitanja.
Prirodne znanosti nas uče da su se prirodne katastrofe događale i prije nego li je postao čovjek? Time potvrđuje današnja znanost mišljenje sv. Ireneja Lionskog (2. stoljeće) koji kaže da „zlo ne dolazi na svijet zbog pada prvog čovjeka nego je ono prisutno stvaranjem i radi toga je svijet potreban otkupljenja od početka postojanja“. On hoće reći da bi Isusov dolazak na zemlju bio nužan i da nije bilo istočnoga grijeha. Doista, ako uzmemo u obzir Sveto Pismo (prva poglavlja o Stvaranju svijeta) po prisutnosti zmije u rajskom vrtu vidimo da je zlo postojalo u svijetu prije prvog čovjekovog grijeha, te nam ono ne govori puno o uzrocima zla u svijetu. Stvoritelj pak je od samog početka pozvao čovjeka da zemljom gospodari, da se plodi i množi, te napuči zemlju, što znači da nas je Bog na neki način uzeo za suradnike u stvaranju svijeta. Otuda možda i ona početna nesavršenost, koja traje do danas, a koja kulminira u grijehu (otpadu od Stvoritelja) i nema drugačijeg izlaza i spasa osim u Otkupljenju.
Potop u vrijeme Noe je posljedica grijeha
Ipak ne možemo zanijekati da je potop koji se dogodio u vrijeme Noe bio direktna posljedica ljudskih grijeha i pokvarenosti: Vidje Jahve kako je čovjekova pokvarenost na zemlji velika i kako je svaka pomisao u njegovoj pameti uvijek samo zloća… Reče Jahve: ljude koje sam stvorio izbrisat ću s lica zemlje - od čovjeka do zvijeri, puzavce i ptice u zraku… (Post 6,5-7)
Činjenica je da su mnoga zla u našem osobnom, obiteljskom i društvenom životu posljedica naših grijeha odnosno krivog postupanja. Netko je u emisiji na Radio Mariji ustvrdio da se čovjek neodgovorno ponaša u prirodi i priroda ga zbog toga „kažnjava“. Možda bi se neke posljedice obilnih kiša, na primjer, izbjegle da su odgovorne komunalne službe redovito čistile kanale i ostale slivnike, rekla je ta osoba. I mogli bismo nabrajati mnoge primjere kad čovjek trpi na tijelu i duši zbog svojih grijeha i krivih postupaka. No, mnogi kažu i u takvim slučajevima da bi bilo bolje da nam Bog onda nije ni dao slobodu. Što nam je činiti?
Dobrotom i molitvom zaustaviti zlo
Sigurno je da čovjek može svojom dobrotom, svojom svetošću ali i molitvom zaustaviti zlo. Za to postoje brojni primjeri u Svetom pismu. U psalmima pronalazimo mnoštvo takvih primjera. Prorok Jona, molitve i pokora Ninivljana također o tom svjedoče. U tužaljki nad razorenim Jeruzalemom (Ps 79), psalmist moli: Dokle još, Jahve? Zar ćeš se svagda srditi?... Neka nas pretekne smilovanje tvoje jer smo jadni i nevoljni. Nakon molitve i vapaja slijedi obećanje Bogu: A mi, tvoj puk i ovce paše tvoje, slavit ćemo te dovijeka, kazivat ćemo od koljena do koljena hvalu tvoju! - Isus nas također poučava da molimo snažno i ustrajno te obećava uslišnje: Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu koji kuca otvorit će se (Mt 7,7-8).
Bog će reagirati
Možda će nam pomoći pomisao da izreka »Bog dopušta« zlo i katastrofe, sadrži u sebi tračak nade da neće zauvijek tako biti i ostati. Bog će jednoga dana zauvijek zaustaviti zlo koje čine ljudi (moralno zlo). Prestat će patnja i bol i suze. Zlo se više neće činiti. Nastat će trajna radost. - Kad odredim vrijeme, sudit ću po pravu... Rogove ću polomiti bezbožniku…(Ps 75); Zlo se više neće činiti, neće se pustošiti… (Iz 11,9).
Bog će zaustavit i fizičko zlo (prirodne katastrofe). Sve će biti preobraženo i novo. - I vidjeh novo nebo i novu zemlju jer - prvo nebo i prva zemlja uminu…i otrt će im svaku suzu s očiju te smrti više neće biti, ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti jer - prijašnje uminu (usp. Otk 21). I sv. Pavao je vrlo jasan: Smatram, uistinu: sve patnje sadašnjega vremena nisu ništa prema budućoj slavi koja se ima očitovati u nama. Doista, stvorenje sa svom žudnjom iščekuje ovo objavljenje sinova Božjih: stvorenje je uistinu podvrgnuto ispraznosti - ne po svojoj volji, nego zbog onoga koji ga podvrgnu - ali u nadi. Jer i stvorenje će se osloboditi robovanja pokvarljivosti da sudjeluje u slobodi i slavi djece Božje. (Rim 8, 18-22). I tada će se ostvariti ono što također tvrdi sv. Pavao: Što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onima koji ga ljube (1 Kor 2,9).
Bez te nade, čovjek ne može izdržati sve kušnje sadašnjega vremena!
