Emeke Berenji - Knjige su univerzalni lek za dušu

Sre, 03.04.2024 - 22:25 -- nikola.tumbas
Emeke Berenji

Emeke Berenji je jedan od retkih biblioterapeuta u našoj zemlji koja kroz dela savremene lepe književnosti u razgovoru sa zainteresovanima pokušavam da im pomogne u razrešavanju mnogih životnih dilema.

Knjige nisu čuvari samo celokupnog ljudskog znanja, u njima je sva lepota, složenost i raznovrsnost ljudskih osećanja. Upravo zbog toga knjige, odnosno književni tekstovi mogu biti onaj putokaz koji će pronaći put u zapretenim međuljudskim odnosima i osećanjima.

Na toj sredokraći između knjiga i potrebe da se pomogne ljudima u određenim životnim situacijama svoje mesto našla je biblioterapija – kod nas još uvek novi metod rada sa grupama i pojedincima koji osećaju potrebu da razreše neke svoje unutrašnje dileme ili životne situacije.

Jedna od retkih biblioterapeuta u našoj zemlji je i Emeke Berenji, Subotičanka koja danas drži biblioterapeutske grupe od Segedina do Novog Sada.

„Kada sam radila kao nastavnik mađarskog jezika u Gimnaziji za talentovanu decu, istraživala sam metode kojima ću učinicima približiti književnosti i učiniti je zanimljivom. U mladalačkom dobu književnost može da bude spasonosna, želela sam da tinejdžeri uvide da i ona ima odgovore kada imamo teškoće. Tako am u vreme epidemije kovida krenula da se obrazujem dalje na smeru za biblioterapiju Univerziteta u Pečuju, priča Berenji za „Politiku“. objašnjava da u Mađarskoj postoji isksutvo biblioterapije još od sedamdesetih godina, dok je obrazovanje za biblioterapeute pokrenuto 90-tih godina. Srećna je što joj je mentor bila Judit Bereš, jedna od najboljih biblioterapeuta.

Biblioterapija nije poput kod nas toliko popularnih knjiga psihološke samopomoći, niti se zasniva na analizi književnog dela, niti njeni polaznici dobijaju spisak lektire koju moraju da pročitaju. Ovde nije nagalsak na stilu dela, već na sebi, kaže sagovornica.

„Obično koristimo tekstove iz lepe književnosti, i to pre svega savremene tekstove, jer su pisane jezikom koji nam je blizak. Druga važna činjenica je da radimo u grupi i sama dinamika grupe odslikava svakodnevne odnose koje imamo u životu. Zbog toga tu možemo da proživimo one relacije koji opterećuju našu svakodnevicu, a bez da se dodatno ulazi u konfrontaciju, ali osoba može da iskaže svoje osećanja slobodno. Na taj način, sutra u stvarnom životu u susretu sa ljudima može lakše da govori o tome i iskaže svoj stav. Grupa je tu da prihvata, podržava, učestvuje“ kaže Emeke Berenji.

Kako se razgovori ne bi rasplinuli, biblioterapeut ima svoje načine da ih zadrži u određenom „koloseku“. Zbog toga ima i različite grupe, objašnjava. Trenutno vodi grupu u kojoj se okupljaju majke koje imaju decu manju od tri godine, i biblioterapeutski rad podrazuemva određenu stalnost prisustva jednom nedeljno, dok istovremeno ima i otvorenu grupu u koju jednom mesečno može da dođe svako ko je spreman da na ovaj način razrešava neke dileme. Emeke Berenji naravno, na satanke dolazi sa spremljenim tekstovima, ali ponekad zadaje i „domaće zadatke“.

Na rad uvek donosim tekstove, prilagodim ih i temi razgovora ali i dešavanjima oko nas, usklađujem sa dobom godine, i kroz njih nastojim da razrešavamo različita pitanja, da li transgeneracijskog odnosa, da li osećanja u vreme praznika. Nemam običaj da zadajem da se nešto pročita kod kuće, na licu mesta čitamo i zato radimo sa kraćim pripovetkama, pesmama, jer na licu mesta odmah se vidi snaga teksta i emocija koje izaziva. Povremeno zadajem pismene zadatke, i to u zatvorenim, tematski definisanim grupama, kada učesnici imaju prilike da napišu samo nekoliko redova o svojim osećanjima, da izmene kraj romana. Na taj način, u kratkom vremenu u kojem se radi, ostajemo usredsređeni na jednu temu, ostajemo u istom narativu, a i kada stave na papir svoja osećanja lakše definišu ključne reči u nekim odnosima“ kaže Emeke Berenji.

Kao neko ko kroz književna dela pomaže ljudima da razreše neke sopstvene dileme, i sama mnogo čita. Izdvaja savremene, psoebno ženske autore koji glasno i hrabro govore o različitim odnosima u društvu. Osim toga, i kao povremeni urednik izdanja Izdavačkog zavoda „Forum“ u Novom Sadu ima uvid u savremenu književnost.

 

 

Custom Search