Šta za Vas znači Dužijanca?
Za mene Dužijanca znači vrelo leto na zlatnim Vojvođanskim poljima, sa mnoštvom vrednih ljudi koji tvrdih ruku, mišića i obraza staraju o novoj letini-žitu- izvoru i jednom od preduslova za opstanak generacija na ovim poljima, na ovom području, gde se živi vekovima. Dužijanca je za mene i simbol zajedništva porodice, simbol zajedništva etničke zajednice Hrvata i Bunjevaca, ali i ostalih naroda koji žive na ovom zajedničkom prostoru što nam je Sudbina predodredila. Dužijanca je simbol zajedništva Naroda i Crkve, simbol kulturne baštine, kolorit naše sredine.
Imati novi Kruh u ruci ispečen iz Novog Žita bila mi je više godina poseban čast, ali iznad toga je neopisiv osećaj imati titraj novog života u ruci.
Kakvo je bilo vreme i politički ambijent u vreme kada ste zajedno s organizatorima doneli odluku da se crkvena i gradska Dužijanca spoje u jednu svečanost?
Zadnja decenija 20. veka na ovim prostorima nije bila baš jednostavna. Samo treba se prisetiti nekih od teškoca to doba, a naročito krvavih sukoba u raspadu SFRJ, nacionalističkih euforija itd., pa u tom kontekstu oceniti političku situaciju u Subotici. Trebalo je imati hrabrosti u tom političkom ambijentu uopšte održati javne manifestacije iz širokog programa Dužijance a kamo li imati hrabrosti da se prekine neslavna tradicija razjedinjenja Opštinske-gradske i Crkvene Dužijance. No, uz Božiju pomoc, uspeli smo, a za to je i kako je trebao tolerantan duh naše sredine.
U kojoj meri Dužijanca odražava ukorenjenu tradiciju naroda na ovom prostoru?
Žetvene svečanosti su u krvi svih naroda. Neki to nazivaju Dužijancom, neki to nazivaju ARATÓ ÜNNEPSÉG, neki to nazivaju Kosidbom , ali suština tih svečanosti u osnovi je isto. Novi KRUH-új KENJÉR-novi HLEB, gde je zajednički imenitelj NOVI ŽIVOT koji se rađa mukotrpnim znojem prolivenim, radom žitelja široke, pitome, mirne Vojvođanske ravnice.
Kako lično doživljavate ovaj veliki jubilej 100 godina Dužijance?
Sa velikom zalošću, što ove godine neću moći biti prisutan na završnoj svečanosti Dužijance iz razloga što u to vreme neću biti u Subotici, ali ujedno i sa velikom radošću i ponosom, što se ova veličanstvena tradicija HRVATA-BUNJEVACA opstala i održava se već čitav vek. Uz to da napomenem, da vise od šest decenija sam očevidac i na neki način i skoro deceniju aktivan učesnik u toj manifestaciji. Za mene je to poseban draž i čast. Sve moje čestitke Narodu , koji je spreman i istrajan u očuvanju svojih tradicija a ta tradicija je ujedno i zaloga opstanka na rodnoj grudi.
