Šta za Vas znači Dužijanca?
Dužijanca je sastavak mog životnog kreda.
Rodio sam se na salašu, u njemu svršio škulu života sa kršćanskim kripostima, na kojima su u mene usađene vikovične svetinje: obitelj, vira, narod i salaš. Na toj škuli se temelji moje (samo)obrazovanje. Iako sam sad varoščanin, poslom i rodbinskim vezama cio životni vik sam proveo u subatičkoj ravni, na salašu i oko njeg.
Na salašu sam kroz ris (ručnu žetvu) upozno vikovima držanu dičnu svetkovinu - Dužijancu. O njoj sam napiso članke i studije, tumačio je u medijima, zdušno pomago i dao velik udio stručnog znanja da priredba Takmičenje risara bude do sad u našoj državi i oko nas neprivaziđena. Sažetak svega spomenutog sjednao sam i zavrvio knjigom Ris i Obiteljska dužijanca.
Ko je Dužijancu bilo kako oskvrnavio, branio sam je i braniću je isticanjem činjenica na kojima počiva i koje dobro poznam.
Kako lično doživljavate ovaj veliki jubilej 100 godina Dužijance?
Po mojem znanju na osnovu višegodišnjeg istraživanja nije tačno da je ovo veliki jubilej - 100 godina Dužijance, već je to jubilej kad je prija 100 godina Dužijanca, kao zafalna svetkovina bunjevački poljodilaca, pod okriljem Crkve dospila u naselja.
* * * * *
Dužijanca je adet u ravni raštrkani bunjevački poljodilaca kojeg su držali vikovima prija ovog jubileja. Današnju Dužijancu su iznidrile kadgodašnje obiteljske Dužijance koje su nestale zajedno s risom (ručnom žetvom). Današnja Dužijanca je iskomadana obiteljska Dužijanca u đerdan priredaba, na kojima se čuvaje adeti iz obiteljske Dužijance, od koji je Takmičenje risara s najviše sudionika. U njemu risari pokazivaje ris i čuvaje da se ne zatomi kadgod ratarima najvažniji poso u godini. Na ovoj zahtivnoj priredbi 9. srpnja bilo je samo dva od Žni najvažniji pridnjaka Bunjevca Hrvata, a ni jedan važniji pridnjak od drugi Bunjevaca. Za osudu je što nismo vidili ni jednog plaćenog kulturtregera, jer ako nisu vidili ovu priredbu, bila njim je nevridna ili su je zgledali. Onda nije čudo što ne znadu drugima makar oskudno tumačit šta se na njoj dešavalo, a kamol da o njoj štogod i napišu, makar na pučkoškolskoj razini.
Razočaran raskolom Bunjevaca koje je gramziv primitivizam gurnio u toliko dubok jaz da nas čak ni ova Dužijanca na kratko nije uspila sjednat, opametit, kako bi narodima oko nas zdušno pokazali našu dičnu svetkovinu.
Uistinu, kome se pravi ovaj jubilej, a o 100 godišnjici o kojoj vi pitate možmo divanit samo o sjednanim salašarskim obiteljskim Dužijancama, u naseljima prvi put slavljenim 1911. u Kerskoj crkvi (sv. Rok). Tu svetkovinu je priredio Blaško Rajić, ali kada njega spominjemo makar ovlašno triba spominit i Justiku Skenderović - Lešinu, pridsidnicu Divojačkog društva, koja je skupila salašarske divojke i momke brez kojih Crkva ne bi, onda i posli, onako dično otpravila ovu svetkovinu.
* * * * *
U kojoj meri Dužijanca odražava ukorenjenu tradiciju naroda na ovom prostoru?
Ukorenjena tradicija Dužijance u ovom narodu vridi vikovičnost.
Nažalost, više sagovornika Madžara i Srba su nas ponizili većim vridnovanjem ove svetkovine od vridnovanja većine pridnjaka Bunjevaca: Bunjevaca - Hrvata, Bunjevaca - Bunjevaca; Bunjevaca - pokatoličeni Srba; Bunjevaca - Jugoslavena; Bunjevaca - ? Možda će se uskoro izleć još koja fela Bunjevaca, pa će i oni svojatat svetkovinu koju smo mi salašari, onda sjednani Bunjevci Hrvati (ritko Dalmati), nigovali i na pladanju uručili Bunjevcima današnjice.
Dužijanca je i danas u narodu duboko ukorenjena pa je podikoji pridnjaci, ponajviše skromne umne moći, svojataju i kao brend kane izhasnirat u političko-gramzive nakane (npr. kao kartači bábu u filkanju).
Od Dužijance jabuke jedinstva, imamo dužijancu jabuku razdora.
Vi, koji lagodno živite od razdora Bunjevaca, znajte da se možete zauzeti kod nadležne vlasti u Srbiji da se i Dužijanca zaštiti kod UNESKA kao nematerijalno dobro. Pridnjaci: kad se već plaćeni kulturtregeri nisu podmetnili (zauzeli), molite tj. zahtivajte pomoć onih koji znadu i oće uradit šta triba da se Dužijanca i zvanično ovikoviči. Priliku i moć imate.