Tokom organizovanog susreta sa medijima, izjave su dali Ozren Grabarić nosilac glavne uloge u predstavi "Čovek slon", kao i njegov kolega glumac Aleksandar Jovanović koji u predstavi igra tzv. Bivšu senzaciju. Upravo on je izjavio da su za njega istraživački proces i Kokan sinonimi. Bilo je zanimljivo, zato što se prvo kod Kokana rade dvonedeljne improvizacije na razne stvari, između ostalog zbog upoznavanja ansambla, zatim se uvode teme iz dotičnog komada, pri čemu traje proces napipavanja glumačkih senzibiliteta. I odjednom, pojavi se 47 strana teksta koji uz pokret morate da naučite. Ozren Grabarić se nadovezao, kako mu je poznat bio rad i pristup Kokana Mladenovića, a da je on kao glumac koji voli da radi tekstove insistirao da se tekst odmah učini dostupnim. Dimitrije Kokanov je napisao tekst, koji je služio kao baza, ali su se tokom rada od ovog teksta odmakli. U tekstu je bilo divnih monologa i međuljudskih interakcija, ali je reditelj tražio improvizacije, da glumci donose i svoje tekstove, da budu ko-autori. To je jedno zanimljivo autorsko-partnerstvo, koje Grabariću izuzetno odgovara.
Predstava se bavi teškim temama odbačenosti i marginalizovanosti, koja je u isto vreme i priča o pojedincu i o društvu uopšte. Kroz spoljnu nakaznost jednog pojedinca, govori o unutrašnjoj nakaznosti društva, izjavio je Ozren Grabarić.
To je dakle društvo koje eksploatiše taj senzacionalistički momenat, a ne pita se šta taj pojedinac ima iznutra, šta on ima da kaže ili ponudi društvu. A Džozef Merik je i te kako bio jedno vrlo intelektualno razvijeno, senzibilno, pametno i dobroćudno lice, koji je mogao poslužiti svakako i kao inspiracija a ne kako je predstavljan, kao nakaza.
info: Mango
foto: Edvard Molnar
