U bunjevačkoj zajednici obilužen je još jedan nacionalni praznik – „23. februar, Dan izbora prvog Nacionalnog savita”. Zbog poznati epidemiološki okolnosti obilužavanje nacionalnog praznika proteklo je u skromnijem obliku, al nuz iste vridnosti.
Ovogodišnje slavlje proteklo je i u znaku obilužavanja punolitstva Nacionalnog savita bunjevačke nacionalne manjine, te u znaku dobitnika tradicionalni priznanja koje Savit dodiljiva istaknutim pojedincima, institucijama, organizacijama i udruženjima u više oblasti.
Tako je priznanje „Blaško Rajić” dodiljeno Festivalu bunjevačkog narodnog stvaralaštva KUD „Bunjevka”, za doprinos u razvoju institucija i očuvanju nacionalnog identiteta Bunjevaca; priznanje „Mara Đorđević Malagurski” pripalo je Tamari Babić, za poseban doprinos u oblasti kulture i književnosti Bunjevaca; priznanje „Mijo Mandić” pripalo je Svetlani Mormer za poseban doprinos u oblasti obrazovanja Bunjevaca; a priznanje su dobili i pridstavnici Nacionalnog savita mađarske nacionalne manjine za podrušku u očuvanju nacionalnog identiteta Bunjevaca. Ivanu Sedlaku je posthumno dodiljeno priznanje „Ambrozije Šarčević” za poseban doprinos u oblasti naučno-istraživačkog rada Bunjevaca, a priznanje je primio njegov sin Nikola Sedlak.
Divaneć o protekli osamnajst godina, al i neobičnoj godini koja je iza nas, dr Suzana Kujundžić Ostojić, pridsidnica NSBNM, istakla je kako je urađen velik poso u proteklom periodu.
– Od dana osnivanja Savita prošlo je tačno osamnajst godina. Ako pogledamo šta je sve urađeno u tom vrimenskom periodu vidićemo kako smo u obavljenom poslu i godinama koje navršavamo postali punolitni u svakom pogledu. Na početku rada Savita bilo je potrbino izgradit sve, od nule, kod kulture, obrazovanja, informisanja i službene upotribe jezika i pisma. Tokom godina rada naučili smo kako se moramo uzdat u sebe i znat šta nam je potribno kako bi se izgradili ko nacionalna manjina i onda svim raspoloživim sridstvima i upornošću koja nam je svojstvena ić do cilja. Prošla godina bila je specifična za cio svit, pa i za nas, naše institucije i udruženja. Bilo je potribno aktivnosti koje smo obavljali iz korena prominit, prilagodit se neredovnom prilivu sridstava, i onom što nam je najteže palo - bit što manje u bliskom kontaktu sa svojim narodom. I nuz take uslove smo održali sve planirane manifestacije, i bilo je dobri rezultata. Tako ćemo 2020. godinu pamtit potom što je u njoj izašo prvi udžbenik na bunjevačkom jeziku, u sridnjim škulama su upisani prvi đaci na bunjevački, započeto je pisanje istorije bački Bunjevaca, počo je rad na bunjevačkoj gramatiki i pravopisu – kazala je dr Kujundžić Ostojić, te se zafalila i svima onima koji, na žalost, više nisu med živima, a koji su u radu Savita i jačanju zajednice dali velik doprinos.
