Dr. Dinko Šokčević, profesor povijesti i kulturne povijesti Hrvata, o franjevačkim samostanima: Žarišta kulturnog i prosvjetnog života.
Bajski je samostan jedan od najstarijih franjevačkih samostana na prostoru Podunavlja, odnosno Bačke, datira od XIII.-XIV. stoljeća. Za razliku od samostana u Baču, koji je najstariji i imao je kontinuitet franjevačke nazočnosti, bajski je samostan kroz povijest nekoliko puta stradao i ponovno bivao građen.
»Profesor povijesti i kulturne povijesti Hrvata na katedri za povijest Sveučilišta »Janus Pannonius« u Pečuhu dr. Dinko Šokčević rođen je u Baji, na prostoru koji je za nas bio dio i nacionalne i zemljopisne povijesti do 1918. godine, a koji nakon toga vremena živi svoju vlastitu povijest i o kojem, na žalost, zbog različitih okolnosti premalo znademo. To je bio razlog zašto smo u suradnji s franjevačkim samostanom i crkvom organizirali znanstveno predavanje o franjevačkom samostanu i crkvi u Baji«, rekao je ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata Tomislav Žigmanov posebno zahvaljujući gvardijanu fra Ivanu Bošnjaku i franjevačkom samostanu i crkvi u Subotici, gdje je održano predavanje.
Drugi razlog je što je grad Baja, nakon Subotice i Sombora, treći po značaju grad za bunjevačke Hrvate i u sva ta tri grada franjevci su imali veliki utjecaj na njihov narodnosni život od doseljavanja na ove prostore, pa sve do konca XVIII. stoljeća. Franjevački samostani bili su žarišta kulturnog i prosvjetnog života bunjevačkih Hrvata u ugarskom Podunavlju, no za razliku od franjevačkog samostana u Subotici gdje se, kako je rekao dr. Šokčević »ipak mogu vidjeti vrlo mili franjevački habiti, bajski je samostan doživio tragičniju sudbinu jer od 1950. godine tamo više nema franjevaca«. Ukidanje franjevačke zajednice u Baji imalo je značajne negativne posljedice, jer od onda »bajski Hrvati ne mogu živjeti svoj vjerski život na hrvatskom jeziku, a hrvatska zajednica je ostala bez vrlo važne skrbi, koju su stoljećima vodili o njima hrvatski franjevci«.
J.D.
