Govor subotičkog biskupa msgr. dr. Penzeš Ivana
Danas dok nas okuplja proslava Papinog dana želja mi je da ovim razmatranjem zajednički razmišljamo o ulozi koju je imao apostol Petar u apostolskom zboru. Na više mjesta Novi Zavjet nam svjedoči da je Petar bio prvi po autoritetu među apostolima. Kad god su imenovani, Petar je na vrhu popisa (Mt 10,1-4; Mk 3,16-19; Lk 6,14-16; Dj 1,13); katkad se apostole nazivalo "Petar i njegovi drugovi" (Lk 9,32). Petar je bio onaj tko je u pravilu govorio u ime apostola (Mt 18,21; Mk 8,29; Lk 12,41; Iv 6,68-69). Na blagdan Pedesetnice, Petar je prvi propovijedao mnoštvu (Dj 2:14-40), Petrova vjera će ojačati njegovu braću (Lk 22,32) i Petru je povjereno Kristovo stado na čuvanje (Iv 21,17). Anđeo je poslan da Petru navijesti uskrsnuće (Mk 16,7), a uskrsli Krist prvo se ukazao Petru (Lk 24,34). On je predsjedavao sastanku na kome je izabran Matej kao zamjena za Judu (Dj 1,13-26). Vodio je prvi sabor u Jeruzalemu (Dj 15) i Petar je bio onaj kome je došla objava da pogani trebaju biti kršteni i prihvaćeni kao kršćani (Dj 10,46-48).
Petrova najistaknutija uloga među apostolima pokazana je na samom početku njegovog odnosa s Isusom. Pri njihovom prvom susretu, Krist je rekao Šimunu da će njegovo ime od tada biti Petar, što se prevodi kao "stijena" (Iv 1,42). Koje je značenje toga? Što to predstavlja? Zaista, zašto nazvati ribara Šimuna "Stijena"? Davanje novog imena značilo je promjenu stanja osobe. Značaj događaja očito da je bio jasan ostalim apostolima. Nitko se nije žalio što je Šimun jedini izabran za ovu čast i u ostatku Novog Zavjeta njega se naziva njegovim novim imenom.
Kad je prvi put vidio Petra, "Isus ga pogleda i reče: "Ti si Šimun, sin Ivanov! Zvat ćeš se Kefa!" - što znači "Petar – Stijena"" (Iv 1,42). Riječ Cephas je jednostavno prijevod aramejskog Kefa u Grčki. Kasnije, nakon što su Petar i ostali učenici bili s Isusom neko vrijeme, otišli su u Cezareju Filipovu, gdje je Petar izrekao svoju ispovijed vjere: "Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga" (Mt 16,16). Isus mu je rekao da je ova istina objavljena posebno njemu i svečano ponovio: "A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena" (Mt 16,18). Ovome je dodano obećanje da će Crkva biti osnovana, na neki način, na Petru (Mt 16,18).
Tada su Petru rečene i dvije važne stvari. "što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima" (Mt 16,19). Ovdje je Petar izdvojen za ovlast davanja oproštenja grijeha i donošenja disciplinskih odluka. Kasnije će apostolima kao cjelini biti dana slična moć (Mt 18,8), ali ovdje ju je Petar primio u posebnom smislu.
Petru je jedinom obećano i nešto drugo: "Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga" (Mt 16:19). U starim vremenima, ključevi su bili obilježje vlasti. Grad okružen zidinama mogao je imati jedna velika vrata, koja su imala jednu bravu, a nju je otključavao i zaključavao jedan ključ. Primiti gradske ključeve – čast koja postoji i danas, iako joj je značenje izgubljeno – značilo je dobiti slobodan pristup i ovlast nad gradom. Grad čije je ključeve dobio Petar je sam nebeski grad. Ova simbolika za vlast koristi se i na drugim mjestima u Bibliji (Iz 22,22; Otk 1,18).
Konačno, nakon uskrsnuća, Isus se ukazao svojim učenicima i a tri puta upitao je Petra "Ljubiš li me?" (Iv 21,15-17). U znak pokajanja za njegovo trostruko odricanje, Petar je dao trostruku potvrdu ljubavi. Tada Krist, Dobri pastir (Iv 10,11.14), daje Petru vlast koju mu je ranije obećao: "Pasi ovce moje" (Iv 21:17). Ovo posebno uključuje ostale apostole, jer je Isus upitao Petra, "ljubiš li me više nego ovi?" (Iv 21:15), pri čemu se riječ "ovi" odnosi na ostale apostole koji su bili prisutni (Iv 21,2). Tako je završeno proročanstvo izrečeno neposredno prije nego što su Isus i njegovi sljedbenici posljednji put pošli na Maslinsku Goru.
Neposredno prije nego što su prorečena Petru odricanja, njemu je rečeno, "Šimune, Šimune, evo Sotona zaiska da vas prorešeta kao pšenicu. Ali ja sam molio za tebe da ne malakše tvoja vjera. Pa kad k sebi dođeš učvrsti svoju braću" (Lk 22:31-32). Petar je dakle taj za koga je Isus molio da mu vjera ne malakše i da bude vođa ostalima, a njegova molitva, zasigurno je uslišana.
Slobodno i jednoznačno na temelju svetopisamskih tekstova možemo reći da je Petar stijena na kojoj je Isus želio sagraditi Crkvu i da su njemu povjereni ključevi Kraljevstva.
Danas smo posebno pozvani smo surađivati sa Petrom naših dana svetim Ocem Benediktom XVI. te upućivati Ocu nebeskom molitve za njega. Tako neka i bude. Amen.
************
Pozdrav apostolskog nuncija Eugenia Sbarbara
U ovu večer prepunu svjetla i sklada, kada su uzvišene melodije Wolfganga Amadeusa Mozarta dodirnule srce svakoga od nas, ujedinili smo se u radosnome molitvenom slavlju u ovoj lijepoj katedrali, posvećenoj jednom od najvećih likova kršćanstva svih vremena – Svetoj Tereziji Avilskoj, u katedrali koja stoljećima svjedoči duboku kršćansku vjeru i u kojoj sada imam čast izreći zaključnu riječ na događaju koji je pod raznim vidovima izvan svih pravila: proslava Nasljednika Svetoga Petra – Benedikta XVI. – prvi se put održava na državnoj razini u Subotičkoj biskupiji, kojoj se među mnogim povijesnim zaslugama pripisuje i činjenica da je najbrojnija katolička zajednica u ovoj zemlji i uvijek se zalaže u velikodušnom svjedočenju vjere, karitativnih djelâ i uzornom zajedništvu sa Svetim Ocem, čak i u tako teškim vremenima i progonstvima.
U ovome ozračju goruće molitve kada smo nadahnuti Božjom Riječju, osjećam dužnost prije svega uzdignuti svoju zahvalnost Gospodinu zbog radosti koju nam udjeljuje kada se susrećemo u zajedničkoj molitvi da bismo izmolili obilan Božji blagoslov za osobu našega Svetog Oca Benedikta XVI. i za njegovo teško poslanje povjereno mu od Krista u potvrđivanju u vjeri svojih sljedbenika svih vjekova.
Sve srdačno pozdravljam u njegovo ime, svima od srca zahvaljujem i prenosim njegovu očinsku ljubav i njegov Apostolski blagoslov s potpunim oprostom.
U ime Svetoga Oca Benedikta XVI. izražavam i duboku zahvalnost svima onima koji su s tolikom velikodušnošću pripremili ovo svečano slavlje nadahnuto glazbom i pjevanjem, izvedenim na izvrstan način tako da su nas duhovno ponijeli tamo kamo svako od nas želi ići: »U nebesku glazbu.«
Najprije izražavam svoju bratsku zahvalnost vašem zaslužnom pastiru, preuzvišenom gospodinu msgr. Janošu Penzešu, koji ne samo što od samoga početka s oduševljenjem podržava inicijativu da se ovo slavlje održi u njegovoj biskupiji, već je bio spreman na najbolji mogući način učiniti svaku stvar i zamolio je svoga suradnika msgr. Andriju Kopilovića da u svakom smislu preuzme organiziranje ovoga važnog događaja. Srdačno zahvaljujem svima koji su omogućili i dali svoj doprinos ovoj svečanoj koncelebraciji, posebno za dragocjenu umjetničku akademiju podržanu dragocjenom ekumenskom prisutnošću, koja je prethodila samoj svetoj misi, kao i za prijem koji će uslijediti; zahvaljujem i čestitam za profesionalnost koja je neprijeporan znak ljubavi koju Božji narod u Subotici gaji prema Nasljedniku Svetoga Petra.
Zahvaljujem svima vama koji ste ovdje nazočni: najprije preuzvišenom gospodinu msgr. Stanislavu Hočevaru, nadbiskupu metropolitu beogradskom i predsjedniku Međunarodne biskupske konferencije sv. Ćirila i Metodija, i sa njim ostalim prisutnim biskupima, dragim svećenicima, redovnicima i redovnicama i vama, braćo, kao i civilnim vlastima grada Subotice zajedno s pokrajinskom vlašću i diplomatskim predstavnicima.
Osobito je cijenjena nazočnost odgovornih za druge kršćanske zajednice u ovoj biskupiji: svakome ponaosob i svima moja srdačna zahvalnost, a naročito duboko zahvaljujem „preosveštenom“ gospodinu vladici bačkom i Novog Sada Irineju Buloviću za dar njegovih riječi mudrosti.
Danas smo željeli prihvatiti u molitvi učenje, zabrinutosti i brige Nasljednika Svetoga Petra Benedikta XVI., kao što smo ga željeli pratiti u njegovu teškom voditeljskom zadatku na našem putu evanđeoske vjere, nade i ljubavi, moleći Gospodina zajedno sa Svetom Terezijom Avilskom da ga podržava obiljem nebeskih darova u važnom služenju Crkvi u potvrđivanju krštenog naroda u vjeri, u velikodušnoj i vjernoj poslušnosti mandatu koji je Isus povjerio Petru prije 2000 godina, a sa njime i svim njegovim nasljednicima.
U svijetu naruženom individualizmom i egoizmom, ranjenom bratoubilačkim ratovima i društvenom i rasnom mržnjom, zbunjenom zbog relativizma koji sadržava mnoge i nijednu »istinu«, Crkva – majka i učiteljica – pozvana je probuditi potrebu vjerskoga jedinstva, nadu u upoznavanje »Stvoritelja« istine i hrabrost zalaganja svim sredstvima u njezinoj službi.
Otkako je Benedikt XVI. bio pozvan izvršavati Petrovu službu neprestano se zalagao da pokaže kako je moguće nadvladati individualizam, relativizam i materijalizam, koji karakteriziraju naša društva i doprinose nepravdi, zamračujući najdublju nadu ljudskoga srca.
»Bog je stvorio prvi raj, Kain prvi grad«, napisao je prije nekoliko stoljeća jedan poznati pisac (Abraham Cowley, 1600). No čovječanstvo nije zbog toga osuđeno na osamljenost, konfuziju, umor ili očaj, kako neki tvrde.
Draga Crkvo u Subotici, Benedikt XVI. te danas podsjeća: Gospodin je s tobom, nemoj se plašiti! Nemoj se osjećati samom na putu koji prelaziš, ponekad teškom i trnovitom zbog poteškoća; s obnovljenim povjerenjem uzdaj se u Njega koji je s nama danas, sutra i zauvijek, sve do kraja vremena. S radošću mu daruj svoje zalaganje, svoju molitvu, svoju nadu i s povjerenjem gledaj u budućnost.
Draga Crkvo u Subotici, povlaštena si posebnim darovima u pozivima za redovnički i svećenički život, budi velikodušna i nemoj se plašiti otvoriti u ovoj zemlji svoje ruke i svoje srce sestrinskim Crkvama koje su možda manje bogate od tebe – i vidjet ćeš kako će se evanđeosko čudo umnažanja ribe i kruha ponoviti unutar tvojih zidina.
Prije nekoliko dana je Benedikt XVI. bio pozvan ispisati povijesnu stranicu svojega pontifikata zajedno s ekumenskim Patrijarhom iz Carigrada Njegovom svetošću Bartolomejem I. i predstavnikom Anglikanske Crkve, kada je u bazilici Sv. Pavla u Rimu svečano otvorio Godinu Svetoga Pavla – od lipnja 2008. do lipnja 2009. godine – izrazivši živu želju da taj događaj bude velika prilika i za ekumenski dijalog, pozivajući vjernike da unaprijede inicijative s tim ciljem. Turska biskupska konferencija je s oduševljenjem prihvatila poziv Svetoga Oca i između ostalog je izrekla: »Prije nego što smo katolici, pravoslavni, sirijci, armejci, kaldejci, protestanti, mi smo kršćani. Na ovoj se osnovi temelji naša dužnost da budemo svjedoci. Nemojmo dozvoliti da naše razlike stvaraju nepovjerenje i štete jedinstvu vjere; nemojmo dozvoliti da se nekršćani udalje od Krista zbog naše podijeljenosti.«
Siguran sam da će ova biskupska zajednica velikodušno slaviti Godinu Svetoga Pavla, jer Bačka ima kao posebnoga zaštitnika upravo Svetoga Pavla. Pavlova godina može tako postati lijepa prilika za zajedničke inicijative kako bi se bolje upoznao veliki evanđeoski misionar i obistinilo zajedništvo u različitosti.
Dozvolite mi da pozovem također i civilnu vlast da, koliko je u njezinoj nadležnosti, daruje svoj važan doprinos da Bačka po zagovoru Svetoga Pavla ponovno postalne po uzoru Apostola narodâ, svjetionik moralnog, društvenog i civilnog napretka. Trebamo biti zahvalni za vjeru i za kršćansko svjedočanstvo svima onima koji su nam prethodili. Ovu bogatu baštinu imamo sada u svojim rukama i o nama ovisi hoćemo li je podijeliti i prenijeti budućim naraštajima.
Završio sam, ali ne mogu završiti a da ne podijelim s vama, draga braćo u ljubavi Kristovoj, jedan san, san koji mi je darovao jedan biskup mučenik vjere našega vremena, san koji je bio predložen na duhovnim vježbama i Svetome Ocu od strane François-Xaviera Van Thuana, koji je 13 godina preveo na prisilnom radu u komunističkom zatvoru u Vijetnamu. Kasnije je postao kardinal i umro je u duhu svetosti prije nekoliko godina od raka. Ovako je rekao biskupima Rimske kurije: »Sanjam Crkvu koja je kao ’Sveta vrata’, uvijek otvorena, koja obuhvaća sve, koja je puna razumijevanja, shvaća muke i patnje čovječanstva, Crkva koja štiti, tješi i vodi svaki narod prema Ocu koji nas ljubi.«
Molimo Djevicu Mariju da ovaj san postane stvarnost za svakoga od nas. Bio bi to najljepši dar koji možemo dati Svetome Ocu Benediktu XVI.
Hvala!
