„Gospodinu treba“ Lk 19,34
Magareća posla, tvrdoglav ko' magarac, sjediti u magarećoj klupi, imati magareće uši, itd., samo su neki od mnogobrojnih epiteta koji se pridijevaju pripadniku ljudske vrste, koji je to, više ili manje, nečim zaslužio. U kulturi našega i drugih naroda, otkako je svijeta i vijeka, uvriježio se običaj pripisivanja osobina, mana i navika s karakterističnim oznakama pojedinih životinja. Tako je magarac, ta simpatična životinja čudesno lijepih ušiju, uvijek na tapeti kada su u pitanju glupost, lijenost, tvrdoglavost, nepokornost… U židovsko-kršćanskoj religijskoj simbolici slika ovce (janjeta, stada) dobila je povlašteni položaj, što dakako, ne možemo reći kada se radi o magarcu.
Srećom, Sveto pismo nema ni prividno loše mišljenje o magarcu. Dapače, spominje ga čak na 173 mjesta, općenito u pozitivnom kontekstu. Famozna Bileamova magarica, iz Knjige brojeva, bila je privilegirana progovoriti Božjim glasom i tako spasiti svoga gospodara od smrti. Međutim, najveću slavu magarac dostiže u Novom zavjetu. Budimo iskreni, Novi zavjet ne počinje s apostolima, niti s moćnim papama, nego s Josipom, trudnom Marijom i njihovim prijevoznim sredstvom – magaretom. Taj isti magarac nosi Svetu obitelj od Nazareta do Betlehema, zatim s njim bježe u Egipat i vraćaju se natrag. Magarac nosi Isusa na njegovim putovanjima. Njime na Cvjetnicu ulazi u Jeruzalem dočekan kao Mesija. Starokršćanski apokrif spominje da je jedan te isti magarac vjerno pratio Isusa od njegova rođenja do smrti.
Isti apokrif svjedoči kako je magarac pošao za Isusom do Kalvarije. Magarac se ožalosti ugledavši Isusa na križu, te se okrene leđima kako ne bi gledao, ali nije mogao ostaviti Isusa. Sjena križa pala je na ramena i leđa magarca. Znak križa i danas se nalazi na leđima ove životinje kao svjedočanstvo o ljubavi i predanosti maloga i skromnoga magarca.
Poznati hrvatski franjevac o. Nikola Mate Roščić piše zanimljivu knjigu Apologia asinaria – Pohvalno slovo o najboljem tovaru svih vremena iliti Obrana teškoga magarećeg žitka. Pisac, među ostalim, piše: „Kad bi magarac progovorit mogao, u ime cijele magareće vrste sročio bi najljepše zahvalno slovo Isusu iz Nazareta, jer je po njemu i s njime to, većinom prezreno, ponižavano i izrugivano živinče, doživjelo svoju povijesnu i svesvjetsku rehabilitaciju.“
Možda se pitate zašto sve ovo pišem. Možda će netko reći: magareća posla! Ali želja mi je bila promatrati otajstvo Božića iz jednog drugog kuta, iz kuta – oprostite ako će zvučati grubo – Isusova magarca. Otajstvo je to koje se ne može dokučiti, nedohvatljivo je i najbritkijim teolozima. Možda bi Isusov magarac lako mogao posramiti uznosite teologe svojom jednostavnom, ali nezamjenjivom ulogom, jer ono što je svakomu od nas jedino moguće, to je ponijeti ovo otajstvo na leđima, kroz Egipat svakodnevice do kalvarije života. Dok vam čestitam Božić, želim to učiniti „In Amore“ – iz ljubavi. Zanimljivo je da su to jedina 2 samoglasnika koja bi magarac znao od srca izreći: iiii-aaaa. Ako ste se i nasmijali čitajući ove retke, drago mi je. Neka vam je radostan i svet Božić i blagoslovljena Nova godina!
