Sprovod dr. Andrije Kopilovića
Subotica – Peić kapela, 14.11. 2019. u 13 sati
Danas, na blagdan sv. Nikole Tavelića, u Subotici je pokopan svećenik subotičke biskupije dr. sc. Andrija Kopilović. Svetu misu zadušnicu iz tzv. Peić kapele u subotičkom, crkvenom groblju sv. Petra i Pavla (Bajsko groblje) predvodio je subotički biskup mons. Ivan Penzes, u zajedništvu sa šezdesetak svećenika i u nazočnosti mnoštva vjernika i prijatelja pokojnog Andrije Kopilovića. Biskup je izrazio sućut pokojnikovim nećacima i njihovim obiteljima te ostaloj njegovoj rodbini i prijateljima. On je ujedno zahvalio liječnicima i medicinskom osoblju Abodminalne kirurgije Sveučilišne klinike u Novom Sadu kao liječnicima i medicinskom osoblju odjela za Onkologiju subotičke opće bolnice koji su Pokojniku pružali medicinsku pomoć posljednjih mjesec i pol dana kao i svima koji su mu pomagali u bolesti. Biskup je posebno zahvalio nazočnim ocima citercitima iz Stične kod kojih je proveo posljednjih par godina svoga života. Na oproštaju od pokojnog Andrije Kopilovića iz Stičen su bili opat p. Maksimilijan File i p. Jona Vene.
Prigodne riječi oproštaja od pokojnog dr. Kopilovića izrekao uputio je i episkop bački Irinej, koji je s njim dugo godina plodno surađivao. On je u svom govoru naglasio kako su njih dvojica imali uvijek isto mišljenje u zajedničkom nastupu pred vlastima kad se radilo o uvođenju vjeronauka u škole kao i glede povrata crkvene imovine. On je također izrazio sućuti pokojnikovoj rodbini i prijateljima te subotičkoj biskupiji i biskupu Ivanu uputivši i molitve Gospodinu za pokoj njegove duše i utjehu tugujućima. Episkop Irinej i pokojni dr. Andrija Kopilović dugo godina su plodno surađivali i u mnogim drugim značajnim ekumenskim i znanstvenim projektima.
Na misi i sprovodnim obredima pjevao je katedralni zbor „Albe Vidaković“ pod ravnanjem zborovođe i katedralnog orguljaša Miroslava Stantića.
Prigodni oproštajni govor održao je prijatelj i suradnik pokojnog Andrije Kopilovića, mons. Andrija Anišić. A u ime svećenika i vjernika Mađara od Pokojnika se oprostio vlč. Akoš Gutaši, horgoški župnik.
Župljani župe Marije Majke Crkve u kojoj je Pokojnik pastoralno djelovao 43 godine oprostili su se od svog dugogodišnjeg župnika i rektora marijansksog svetišta „Bunarić“ svetom misom u župnoj crkvi koju je predvodio dr. Marinko Stantić, župnik koji je održao i prigodno propovijed na hrvatskom jeziku dok je propovijed na mađarskom jeziku imao župik subotičke župe sv. Jurja preč. Ištvan Palatinuš.
Draga braćo i sestre!
Pridružujem se našem biskupu i na početku izražavam iskrenu sućut svoj rodbini dragog nam Pokojnika, svećenika Andrije Kopilovića, kao i svima vama koji ste ga došli ispratiti s poštovanjem, s ljubavlju i molitvom. Činim to u svoje osobno ime i u ime Udruge bunjevačkih Hrvata „Dužijanca“ kao i u ime hrvatske redakcije Radio Marije Srbije.
Govoriti na sprovodu prijatelju i bratu svećeniku nikad nije lako a pogotovo kad se radi o osobi koja je toliko toga dobroga učinila za svog dugog svećeničkog života.
Od 2011. godine, kad je prestao njegov rad u javnosti, pa do danas, bilo je toliko različitih priča i komentara, nagađanja, osuđivanja… No, sada je sve završeno. Svećenik Andrija Kopilović stao je pred Božje lice i položio račun o svom životu. Želim i ovoga časa istaknuti uvjerenje, koje me je držalo čitavo vrijeme od mjeseca rujna 2011. godine, pa sve do ove njegove posljednje bolesti i odlaska s ovoga svijeta. To uvjerenje je: Beskrajno je Božje milosrđe. I doista možemo klicati s knjigom Mudrosti (11,23-26 – 12,):
Ti si, Gospodine, milostiv svemu jer možeš sve i kroz prste gledaš na grijehe ljudima da bi se pokajali. Jer ti ljubiš sva bića i ne mrziš ni jedno koje si stvorio. Blago kažnjavaš prestupnike, koriš ih i opominješ za grijehe njihove da se ostave zloće i da se ufaju u tebe, Gospode!
Doista, imali čovjeka na zemlji kojemu nije potrebno Božje milosrđe?! Svi moramo biti svjesni svojih slabosti, grijeha i propusta i zato svi trebamo moliti oproštenje ali i opraštati jedni drugima. Svi se moramo truditi da svakim danom budemo bolji, da rastemo u svetosti…
Slava i hvala beskrajnom Božjem milosrđu koje je našem bratu i prijatelju Andriji omogućilo da ovdje na zemlji, u molitvi i pokori, okaje svoje grijehe i mirno pođe pred njegovo lice i položi račun o svom životu i radu. Bog je očito vrednovao sve ono dobro koje je činio u svom životu i zato mu je bio milostiv. Poduži je popis njegovih aktivnosti i djela. Izložit ću ukratko njegov životni put i rad.
Dr. Andrija Kopilović, rođen je Bajmaku 1941. godine. Klasičnu gimnaziju završio u Međubiskupijskom sjemeništu na Šalati u Zagrebu, a studij teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu (1960. – 1966.). Za svećenika je zaređen 8. prosinca 1966. godine u subotičkoj katedrali sv. Terezije. Poslije svećeničkog ređenja nastavlja poslijediplomski studij na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Godine 1968. imenovan je upraviteljem župe u Zmajevu a 1969. upraviteljem župe sv. Aleksandra u Subotici. Župnikom te župe, koja je kasnije preimenovana u župu Marije Majke Crkve, bio je 43 godine a isto toliko i rektor marijanskog svetišta „Bunarić“. Iste, 1969. godine imenovan je katedralnim ceremonijarom i profesorom Klasične-vjerske gimnazije „Paulinum“ u Subotici gdje je mnogim generacijama sjemeništaraca predavao vjeronauk i povijest umjetnosti. U isto vrijeme vršio je dužnost katehete mladih te je predavao vjeronauk mladima u mnogim župama naše biskupije. Poslijediplomski studij nije mogao odmah dovršiti, ali se stalno bavio znanstvenim radom spremajući mnoga predavanja, simpozije i znanstvene i stručne skupove. Godine 1989. bio je inicijator za osnivanje Katoličkog instituta za kulturu, povijest i duhovnost Ivan Antunović u Subotici i predsjedavajući tog Instituta u jednom mandatu. Kad je 1993. godine naš biskup Ivan Pénzes osnovao Teološko-katehetski institut dr. Andriju Kopilovića imenovao je prorektorom hrvatskog odjela toga instituta i profesorom dogmatike, liturgije i crkvene umjetnosti. Bio je član Katehetskog vijeća u biskupskom konferencijama kao i izvanredni predavač na Katehetskom institutu u Dubrovniku.
Doktorat iz teologije postigao je 2004. godine na Papinskoj teološkoj akademiji u Krakovu s tezom »Kristova Crkva u službi naroda Hrvata – Kardinal Kuharić svjedok Crkve XX. stoljeća«.
Od 2005. godine sudjeluje kao član mirovne međuvjerske delegacije na susretima u Bruxellesu, Hannoveru, Berlinu i Meinzu. Sudjelovao je na međunarodnim skupovima, konferencijama i simpozijima. Često je pozivan za predavača na tribine i simpozije kako u inozemstvu, tako i u domovini. Poznato je i njegovo zauzimanje za ekumenizam kao i dijalog s drugim vjerskim zajednicama. Gotovo tri desetljeća je organizirao i animirao poznatu ekumensku Molitvenu osmina za jedinstvo kršćana u Subotici. Jedno od zapaženijih njegovih djela svakako je i dugogodišnje organiziranje Čuvara Božjega groba u katedrali.
Objavio je nekoliko knjiga i priredio više djela drugim autorima. Pisao je za naše časopise Bačko klasje, Zvonik, Subotička Danica, Hrvatska riječ. Koautor je vjeronaučnih priručnika Subotičke biskupije kao i udžbenika za katolički vjeronauk u školi.
Bio je urednik Radio Marije Srbije. Dao je značajan doprinos u organiziranju i napretku Dužijance i član Udruge bunjevačkih Hrvata „Dužijanca“, član Upravnog odbora HKC „Bunjevačko kolo“; zauzimao se za boljitak našeg naroda i očuvanje nacionalne svijesti Hrvata u Srbiji i bio vijećnik Hrvatskog nacionalnog vijeća...
Za svoj doprinos i napretku našega grada primio gradsko priznanje „Pro urbe“ i zvanje Počasnog građanina grada Subotice.
Sudjelovao je i u radu nekih državnih tijela vezano za prosvjetu i medije…
Kao što je poznato posljednje svoje godine, ovaj dragi pokojnik, proživio je u citercitskom samostanu u Stični, u R. Sloveniji, gdje je dane provodio u molitvi i pokori.
Umro je u subotičkoj bolnici, u nedjelju, 10.studenog u jutarnjim satima.
Moglo bi se o dr. Andriji Kopiloviću još puno toga reći. No, to nekom drugom prilikom.
Želim završiti ovaj svoj govor izvacima iz njegove oporuke, jer sam uvjeren da bi to i on - i sada - kao i onda kad ju je pisao, rado rekao i poručio svima nama:
Zahvalan sam Bogu svemogućemu za dar života po mojim dobrim roditeljima Luki i Mariji. Zahvalan sam za odgoj u vjeri i svu ljubav koju su mi pružali. Zahvaljujem Bogu za nezasluženi dar svećeničkog zvanja… Svjestan sam svih svojih pogrešaka i propusta te ponizno molim milosrdnoga Boga za oproštenje kao i vas braćo i sestre. Svima praštam i ni prema kome nemam nikakav osjećaj srdžbe ili kakvog suda. Sve vas molim da molite za pokoj moje duše.
S osobitom ljubavlju se sjećam župljana župe Marije Majke Crkve i svetišta Bunarić, gdje mi je Bog – usprkos mojih slabosti – dopustio neprekidno raditi kroz četrdeset i tri godine…
Neka Bog obilno blagoslovi sve one koji su bili uz mene osobitom ljubavlju i pažnjom u posljednjem, najtežem razdoblju moga života…
Još jednom se opraštam od rodbine, prijatelja, dobročinitelja i na poseban način od prezbiterija naše biskupije.
I na kraju nešto osobno, što mnogi ne znaju. Nakon što je naš brat Andrija, odlukom nadležnih tijela Vatikana, bio sveden na laički stalež, uputio je molbu nadležnima izrazivši spremnost da mu se odredi bilo kakva kazna i pokora samo da ostane svećenik do kraja života. Dragi brate i prijatelju, zbog te molbe i želje, koja Ti je bila uslišana, u mojim ćeš očima zauvijek ostati veliki Andrija, a uvjeren sam da je tu Tvoju želju vrednovao i naš vječni, pravedni ali i milosrdni i nježni veliki svećenik Isus Krist i da Ti je bio milosrdan sudac te ćeš moći zauvijek uživati u blaženom gledanju Boga licem u lice, u zajedništvu svih anđela i svetih te i ondje u vječnosti, kao što si zadnjih godina činio u Stični, moliti za sve nas koji smo još na putu prema cilju na koji si Ti sada stigao. Amen.
