Udruženja Bošnjaka Vojvodine organizovalo je u petak 18.decembra, promociju knjige prof. dr. sc. Esada Ćimića - "Od monologa prema dijalogu o bošnjačkoj sudbini".
Ovo je jedan od lepih primera saradnje nacionalnih zajednica našeg grada gde su Bunjevci omogućili da se u njihovom reprezentativnom prostoru promoviše knjiga. Domaćin je bio Marko Marjanušić.
Ispred Udruženja Bošnjaka Vojvodine goste i promotere je pozdravio Teufik Isaković. Publika je bila relativno mala ali su zato bili prisutni nekadašnji studenti autora knjige: dr Boško Kovačević i Dušan Torbica.
Medijator je bio dipl.ing.Dževad Jogunčić, predsjednik Bošnjačke nacionalne zajednice Zagreb koji prvo reč dao dr.sc.Rouhullah Ghaderi Kangavariju, direktoru Naučno istraživačkog institute“Ibn Sina” Sarajevo, potom je govorio teolog iz Sarajeva prof. Mehmedalija Hadžić, i autor knjige prof.dr.sc. Esad Ćimić iz Zagreba, da bi se na kraju obratio i Nermin Hadžić, pomoćnik direktora “Ibn Sina” za međunarodnu saradnju.
O samoj knjizi možete pročitati više ovde na jednoj prethodnoj prezentaciji. A kako je bilo ovde to možete čuti u prilogu gde je celokupni zvučni zapis prezentacije kao i odgovora na pitanje prisutnih.
***
Izdvojeni su prilozi, u video zapisu, u kojima se govori o (ne)prevođenju pojmova na pravi način (između ostalog bitna reč ISLAM) i samim time dovođenja ljudi u međusobno nerazumevanje koje na kraju vodi u sukob.
O pravom značenju reči Islam govori Mehmedalija Hadžić, dok način prevođenja i problematiku prevoda Svetog pisma i Kurana oko toga pojašnjava Nermin Hadžić:
- Rekao bih nešto o tome pojmovlju što se ne prevodi, kada se govori o odnosu recimo drugih prema muslimanima i muslimana prema drugima na ovim prostorima. Mislim da je to neprevođenje i insistiranje na terminološkom prevođenju koje se temelji na unaprijed ograničenim doktrinarno uokvirenim i na svojevrsan apsolutistički način zaokruženi sistem. Na tom se sistemu se onda temelji prevođenje Svetoga pisma ili Učenja ili Čitanja kako bi doslovno trebalo prevesti Kuran.
Izbjegava se leksičko prevođenje i pribjegava se terminološkom koje je utemeljeno u onom teološki doktrinarnom sustavu kojemu se ne smije niko suprotstaviti.
I kada imao takvu situaciju onda imamo da se recimo da se kršćani... Jedan je srbijanski političar, pravoslavac, nedavno to lijepo plastično objasnio na jednom primeru.
Kaže - " Srbi se boje kada musliman kaže "Allahu ekber"!
Zašto? Zato što prosečan Srbin ne zna uopće šta musliman time kaže, kazuje."
Znači postojala je potreba da se to ne prevodi i onda dolazimo do nesporazumijevanja. Ne možemo se sporazumjeti kad se ne razumijemo. A nema načina da se sporazumijemo ako se nerazumijevamo.
Da bismo se razumjeli moramo se svoditi na ono što nam je zajedničko. A šta nam je zajedničko na ovim prostorima? Pa zajednički nam je jezik, a da jeste to nam ne mora niko objašnjavati...
