Najnovija knjiga književnika, esejista i filozofa Tomislava Žigmanova "Prid svitom – saga o svitu koji nestaje", predstavljena je jučer na Čikeriji, mjestu koje je po prvi puta u svojoj dugoj povijesti postalo mjestom objave upravo spomenute knjige. U dvorištu salaša broj 268, velikom broju posjetitelja, među kojima su mnogi po prvi puta došli na Čikeriju, u okviru prvog Prela uz "Sagu", prikazan je i dokumentarni film o Kati Stantić, ženi koja je posljednja živjela na tom salašu, te iz knjige ekranizirana pripovijest "Sve arende u sluge Ente".
Prema riječima Žigmanova, Čikerija je simbol rastakanja, nestajanja, gubitka prostora u kojem se na određeni način živjelo, a kroz svoju je knjigu, kao vjerojatno posljednja generacija koja to može zapisati, želio sačuvati sjećanja na život u ovom mjestu:
- Išli smo svi k Tavankutu, k Subotici, i prostore našeg boravka polako smo zaboravljali. Isto tako počeli smo zaboravljati ono što nas određuje, a to su naši ljudi, njihove sudbine, jezik kojim su govorili, svijet koji je njima pripadao, nade koje su njima bile saobražene, strepnje koje su njih pogađale, tuge kojima su robovali, radosti koje su ih krijepile. U tom kontekstu pokušao sam učiniti napor da se dio toga, vjerojatno kao posljednja generacija koja to može zapisati, i sačuva.
Tomislav Žigmanov ujedno se zahvalio svima koji su pomogli u izlasku njegove knjige, a kojom je, prema njegovim riječima, dan odgovor na sve one napore koji se čine od strane određenih krugova da se bunjevačka ikavica uveliko profanira. Knjiga "Prid svitom – saga o svitu koji nestaje", kako je pojasnio, nastala je kao posljedica njegovog revolta na sve uratke koji su prepuni Hrvatima koji sebe ne smatraju takvima, i koji su tom jeziku skinuli oreol svetosti, i na koncu doveli te ljude o kojima pišu u jednu tragikomičnu poziciju.
- Mislim da onaj kontekst iz kojeg mi izlazimo, a koji je određen jezikom i nasljeđem, ima neusporedivo više bogatijih i boljih sadržaja, i da u našim nastojanjima, bilo književnim bilo neknjiževnim, moramo uvijek biti svjesni toga da samo dostojanstvo jezika, dostojanstvo tema i dostojanstvo literarne obrade može taj jezik sačuvati od zaborava, a u tim ljudima onda gajiti ponos, - istaknuo je Žigmanov.
Jednu od pripovijesti ove knjige ekranizirao je redatelj Rajko Ljubič, koji je rekao da je od trenutka kada je knjigu dobio i pročitao, imao želju snimiti sve pripovijesti iz nje:
- Osvojile su me, ščepale, i nisu puštale dok barem jednu nisam uradio. Zašto? Te su priče sublimat života i za takvima sam tragao već dosta vremena, a ima ih malo ili nimalo, napisanih. A život ih je pun. Zato je trebao književnik da ih uoči, prepozna, uobliči i napiše, a mi čitatelji i obrađivači tih pripovijesti dajemo im onda daljnji život.
Gabrijela Mačković, vlasnica salaša ne kojem je održano Prelo uz "Sagu", ovom je prigodom istaknula kako osjeća dužnost i potrebu da sačuva sjećanja, uspomene i ovaj salaš kao objekt, a ujedno se osjeća i kao dužnica prema svojoj pokojnoj teta Kati:
- Ona je pretposljednji izdanak loze Stantićevih, ja sam posljednji, ali će netko vjerojatno sačuvati i nastaviti ovo. Trudim se sačuvati ovaj objekt koliko mogu, sačuvati uspomene i sićanje na nju i na moje majku i didu, uju, kod kojih sam često provodila vrime u ditinjstvu.
Jučerašnje okupljanje prvo je u nizu od planiranih desetak koja će se održati do čiste srijede, 25. veljače, a u okviru kojih će Tomislav Žigmanov predstaviti svoju knjigu u svim naseljima u kojima žive Hrvati-Bunjevci, i to od Čikerije, na krajnjem zapadu do Bikova na krajnjem istoku.
Izvor: Ivana Petrekanić Sič, Radio Subotica
