DOVE-SPOJ TRADICIJE I RELIGIOZNOSTI
Svetkovina Duhovi ili kako se u narodu ovaj blagdan naziva Dove, protekle nedjelje je slavljena u svim župama. Na osobit način mlade članice HKPD „Matija Gubec“ iz Tavankuta, obučene u narodnu nošnju, uljepšali su ovu svetkovinu s kraljičkim pjesmama, u župi „Srca Isusova“ u Tavankutu.
Značaj ovog blagdana za ove mlade djevojke je bio u toliko veći, jer su odmah nakon svete Mise krenile put Gorjana pokraj Đakova, na manifestaciju posvećenu upravo „Ljeljama“.
Na poziv KUD-a „Gorjanac“, tavankućanke su pošle prikazati ovdašnji običaj kraljica i pohoditi ovu religiozno-kulturnu manifestaciju. S manjima razlikama ovaj običaj se njeguje i u drugim krajevima.
Domaćini ovog naselja, govore da običaj Ljelja u Gorjanima datira još prije 1898. godine, opisujući da je ranije, svaki kralj imao svoju kraljicu. Kraljice su išle u paru, a ako ih je bio neparan broj, prvo bi išla tri kralja ili tri kraljice, a ostale kraljice su išle u paru. U povorci bi najprije išli kraljevi, a za njima kraljice. Kraljice bi bile poredane po visini. U povorku Ljelja takoder su bili uključeni i „prosjaci“, dva momka obučena u narodnu nošnju, koji su nosili košaru, u koju bi domaćini stavljali darove.
Običaj je da Ljelje budu obučene u narodnu nošnju na svetoj Misi, a nakon da pred crkvom plešu kolo i pjevaju pjesme. Zatim bi išle k župniku, pa doktoru i učiteljima, a nakon njih išle bi po cijelom selu i navraćale u svaku kuću gdje bi bila otvorena vrata.
Ovakav običaj je očuvan i do danas s malo izmjena. Ljelje nakon svete Mise, idu k župniku, a zatim u domove žitelja koji žele ugostiti ove djevojke i primiti u domove običaj koji datira iz davnih vremena.
U ljepoti preplitanja relizioznog i tradicijskog, duboko svjesni ovovremenog načina življenja ali i ogovornosti koju svatko od nas nosi, tražili smo odgovor na pitanje, jesu li uvijek i svagda vrata našeg srca otvorena „Ljeljama“.
Svetkovina Duhovi ili kako se u narodu ovaj blagdan naziva Dove, protekle nedjelje je slavljena u svim župama. Na osobit način mlade članice HKPD „Matija Gubec“ iz Tavankuta, obučene u narodnu nošnju, uljepšali su ovu svetkovinu s kraljičkim pjesmama, u župi „Srca Isusova“ u Tavankutu.
Značaj ovog blagdana za ove mlade djevojke je bio u toliko veći, jer su odmah nakon svete Mise krenile put Gorjana pokraj Đakova, na manifestaciju posvećenu upravo „Ljeljama“.
Na poziv KUD-a „Gorjanac“, tavankućanke su pošle prikazati ovdašnji običaj kraljica i pohoditi ovu religiozno-kulturnu manifestaciju. S manjima razlikama ovaj običaj se njeguje i u drugim krajevima.
Domaćini ovog naselja, govore da običaj Ljelja u Gorjanima datira još prije 1898. godine, opisujući da je ranije, svaki kralj imao svoju kraljicu. Kraljice su išle u paru, a ako ih je bio neparan broj, prvo bi išla tri kralja ili tri kraljice, a ostale kraljice su išle u paru. U povorci bi najprije išli kraljevi, a za njima kraljice. Kraljice bi bile poredane po visini. U povorku Ljelja takoder su bili uključeni i „prosjaci“, dva momka obučena u narodnu nošnju, koji su nosili košaru, u koju bi domaćini stavljali darove.
Običaj je da Ljelje budu obučene u narodnu nošnju na svetoj Misi, a nakon da pred crkvom plešu kolo i pjevaju pjesme. Zatim bi išle k župniku, pa doktoru i učiteljima, a nakon njih išle bi po cijelom selu i navraćale u svaku kuću gdje bi bila otvorena vrata.
Ovakav običaj je očuvan i do danas s malo izmjena. Ljelje nakon svete Mise, idu k župniku, a zatim u domove žitelja koji žele ugostiti ove djevojke i primiti u domove običaj koji datira iz davnih vremena.
U ljepoti preplitanja relizioznog i tradicijskog, duboko svjesni ovovremenog načina življenja ali i ogovornosti koju svatko od nas nosi, tražili smo odgovor na pitanje, jesu li uvijek i svagda vrata našeg srca otvorena „Ljeljama“.
Autor teksta:
Fotograf:
