Otvaranje izložbe "S Božjom pomoću" u Likovnom susretu
Dame i gospodo, braćo i sestre, prijatelji!
Poznata je, da li legenda ili istina, o slavnoj kölnskoj katedrali koja je građena kroz 700 godina i koja predstavlja uistinu remek djelo gotičkog graditeljstva i kiparstva svjetskih razmjera da i danas plijeni i osvaja svojom ljepotom, skladom i bogatstvom forme i detalja. Lijepa je iz daleka, lijepa izbliza, lijepa u cjelini i lijepa u detaljima. Napose su detalji čudesni i na visini od 130 metara. Legenda kaže da su promatrači, gledajući savjesni rad klesara, koji je za te visine do u detalje fino oblikovao mnoštvo kipova, primijetili: "Tko će to tamo gore vidjeti i primijetiti?" Kažu da je anonimni graditelj - klesar odgovorio: "Kad bih gradio za promatranje ljudskim očima i njihov užitak, ne bih ni radio!" Očita je poruka, da takva velebna i veličanstvena djela koja grade generacije a ne pojedinci, ne mogu biti građene i rađene radi vlastite slave pa čak ni vlastitog nadahnuća nego je motiv daleko veći a to je za nas vjernike: slava Božja. Takva djela su djela vjere, ljubavi i bogoštovlja. Kad bih za ljude gradio, ne bih ni gradio.
Pred nama je danas jedna specifična izložba na čije se detalje i motivaciju može primijeniti legenda kölnske katedrale. Na inicijativu mons. Stjepana Beretića, zahvaljujući njemu, danas je pred vama jedan dio onoga što naša Velika crkva - Stolna bazilika posjeduje kao bogatstvo s motom: na slavu Božju s ljubavlju! Samo za nekoliko eksponata koji su pred nama znamo točan datum nastanka i umjetnika koji je oblikovao ovu ljepotu. Za donatore još i možemo nešto znati, ali imena onih koji su u oblikovanje ove ljepote istrošili svoje radne oči i s nebrojenim pokretima ruku oblikovali ove detalje ne znamo ni imena ni porijekla ali jedno zasigurno znamo - da su imali vjeru i ljubav.
Odlučili smo na ovogodišnjoj izložbi prikazati samo ono što je služilo osključivo bogoštovlju i što je u ono vrijeme kada se je upotrebljavalo a to je vrijeme prije reformi II. Vatikanskog sabora - većini vjernika bilo nedostupno jer je svećenik negdje daleko na oltaru tako svečano obučen uistinu bio osoba posrednika između neba i zemlje. Malo tko je izbliza mogao primijetiti a pogotovo se zagledati u detalje u koje je utkano tko zna koliko sati, dana i noći i ljubavi i pokore i molitve da to zbilja bude lijepo za Boga i ljude. Tako smo ovom izložbom dotaknuli najintimniji vjernički osjećaj a taj je ljepotom i neizrecivom strpljivošću služiti Bogu a ostati posve malen - anoniman. Kad bi Crkva iz arhitekture, skulpture, slikarstva i primijenjene umjetnosti uklonila sve ono što nema datuma nastanka i imena autora vrlo bi malo crkava postojalo a velika većina bila bi samo - gola dvorana. Ovom izložbom želimo se zahvaliti za svjedočanstvo tolike pobožnosti, vjere i ljubavi svim tim anonimnim dušama koje su i nakon više stotina godina djelom rada svojih ruku ostali među nama prisutni na divljenje Boga i ljudi!
Neka dakle ova izložba raširi naša srca za te vrednote kojima su nadahnuti ovi anonimni tvorci lijepoga a divljenje lijepomu i zahvaljivanje Tvorcu lijepoga najbolji je doprinos našeg sjećanja. Neka je dakle i ova izložba otvorena!
mons. Andrija Kopilović
Tekst dobijen zahvaljujući ažurnome Igoru Čelikoviću
