Tolaši u dolu
II. dio.
Didina pripovitka
Čuvari salaša
Moj dida mi pripovido sićanja kad je bio čavrgan*, bliže kraju 19. v. Dogodilo se u krivudaom đurđinskom dolu*, na stazi u mlaki*, na kraju krivudavog obronka* grede*, u kraju di je odraso. Nedilja dopodne. Sunce je dobrim odskočilo. Tolaši u patroli dolom lino koračaju. U krivudavoj stazi prid njima na pedesetak meteri iza ćoše iskrsnio čovik, al se naglo okrenio natrag. Aj! tj. stoj!, Čovik je stao.
Na par koračaja licem u lice: ko si, kako se zoveš i sl. Kud si krenio. Iđem kući. Šta nosiš u džaku. Kokoš. Otkud ti. Kupio je. Di. Pa u onom saslašu*. Kojem. Tamo – upačiva prstom. Pa ko tamo stoji. Tuc – muc*, čovik okliva. Ni tolaši nisu mutavi*. Nedilja dopodne kad se uveliko kuva užna, on onda iđe kupit kokoš za užnu. Rič po rič i tolaši su pripoznali kokošara*. Ti si kokoš ukro. Nisam. Tolaš je polagacko s ramena skinio pušku i odjedared je ispuštio iz ruke, kundak* je pao na nožne prste dotiranici*. Na to je jauknio i poskočio. E, to je već prišlo miru. Tolaš: "Al si dobre volje* (raspoloženja) pa prid nama podvikuješ* i igraš* /plešeš/! Jedna, pa druga i ko zna koja ćuška* i priznanje: ukro je kokoš na vigov*.
Našli su vigov. Ajdmo na salaš.. Dozvali čeljad do alova. Jel vaša kokoš, domaćica se malo snebivala* – pa jeste. Puštili su kokoš i oma se vidilo da je iz ove avlije. Još par teški ćušaka i čoviku – dotiranici: marš*! Više da te nismo vidili u našem kraju.
Uradili su prid salašarima. Pripovitka se raširila po pustari*. Poruka dotiranicama, kokošarima, štrangarima*, aljinarima i drugim sitnim lopovima nemoj imat posla sa žandarima*. Oni će ti oma sudit i prisudit brez papira, al tako da ćeš ih dobo zapamtit .
O ponašanju tolaša, njevom ispitivanju i diobi pravde ima poučni pripovidaka.
Ćušat odraslog čovika, pa još prid svitom – taki nauk najprija ubarda čeljade bilo kojeg naroda.
Tolaši su dotiranicu upisali, ako ga dotleg nisu znali, a ako je bio iz tuđeg kraja javiće tamošnjim tolašima.
E, al i lopovi su bili huncuti* znali su da ne triba krast u komšiluku, već u tuđem ataru*, u ataru drugi žandara, pa nek se muče dok ga ne uvate - ako ga uvate.
Onda je tako bilo. I onda se kralo, naritko, al kog su tolaši, posli jugoslavenski žandari uvatili taj je upamtio susret s njima.
* * * * *
Nauk: zašto za sitnu krađu pisat kaki zapisnik, pa ga slat tamo kome da mu sudi i odmiri kaštigu* za jednu kokoš. Zašto toliko dangubit kad to mož obavit prostije, "prikim putom", pa i nepimsenim čeljadima, kaštigom na licu mista, dok je sićanje friško.
To je samo jedna od pripovidakaka o tolašima.
* * * * *
Alojzije Stantić - Ričnik/rječnik govora Bunjevački Hrvata
oko Subaticeª
ȁtarª
mađ. (határ – granica, međa) 1.; 2. dio jednog atara; 3. područje jedne države, grada, sela, pustare i sl.; 4.
čavrgan/čevrganª
momčić u vrijeme puberteta
ćuškaª
šamar, 1. udarac dlanom po licu; pljuska; zaušnica; 2.
dôª
dol, močvarna udolina; nizinski spori vodotok obrastao trskom i drugim barskim raslinjem
dotiranicaª
skitnica, osoba koja skita i sklona sitnim krađama; bangalola
gredaª
1. u valovitom dijelu ravnice uzvišen dio zemlje; 2.
huncutª
njem. (Hundstoff preko mađ. huncut) hulja, nitkov; u našemu jeziku ima blaže značenje; obešenjak, vragolan (vjerojatno preko njem. Hundsmut – pasja ćud, obijest)
igratª
igrati, 1. 2.; 3.; 4. skakati u mjestu; micati se u mjestu; 5.; 6. a.; b.; 7.
iskrsnitª
iskrsnuti; iznenada, naglo se pojaviti (o onome tko nije prisutan ili se nije vidio)
kaštigaª
lat. (castigare – karati) kazna, 1. izrečena ili izvršena sankcija za krivicu, propust, prijestup, zločin itd.; 2.
kokošarª
1.; 2. lopov koji se bavi krađom peradi
kundakª
tur. (kundak) 1. zadnji dio vatrenog oružja ili samostrijela, pri gađanju, oslanja se na rame [~ puške]; 2.
marš²ª
1.; 2. ekspr. u zn. van! odlazi! riječ kojom se vrlo grubo tjera koga [~ van!] mrš
mlȁkaª
1.; 2. manja voda stajačica na podvodnom tlu (voda na obodu rita)
mutavª
1. nijem; 2. onaj koji teško izgovara riječi, mucav, mut
obronakª
blago nagnuta strana brda, brijega ili planine
podvikivatª
viknuti više puta komu radi poticaja, opomene, isticaja – podvikivat u svatovima – glasno isticiti svatovski položaj (ja, kum, ja i sl.)
pustaraª
od mađ. (puszta – pust, ostavljen, od slav. pust – koji je bez ljudi, neobrađivan, prazan, beskrajan) veliki nenaseljeni, nekultivirani, zatravljeni prostor, s rijetkim kolobarima od nekoliko stabala ili visokih grmova, većinom služi za napasivanje stoke; pusta; pustolina
sàlāš²ª
u bunjevačkom izgovoru: mađ. (tanya) 1. poljoprivredno domaćinstvo na zemlji koja se obrađuje, sa zgradom za stanovanje, stajama i pomoćnim zgradama, okruženim ledinom: poljoprivredno gazdinstvo. U njemu se odvija obiteljski i gospodarski život salašara; 2. zgrada u kojoj živi obitelj salašara (salaš na dva jednako visoka uzdužna zida; prednji zid je niži i s. na tri jednako visoka uzdužna zida)
štrangarª
na salašima kradljivac opranog i na sušenje obješenog rublja
snebivat (se) ª
pretjerena se ili namješteno čuditi, iščuđavati se, skandalizitrati se
tuc-mucª
indekl. razg. (u zn. oklijevanja u govoru, natucanja u neprilici, mucanja kad se ne zuna što bi se reklo) nejasno izjašnjacanje [umjesto da kaže svoju, on nešto ~]
vig/vigovª
omča od žice ili vrbice (za hvatanje ptica najbolja je struna konjskog repa) pričvršćena za kočić, služi za hvatanje ptica i sitne divljači
voljaª
1. ljudsko racionalno svojstvo ili sposobnost duha da što hoće, da se može odlučiti na što; 2.; 3. 4. 5.
