14/07.08.
Trnjak
Proštio sam da su branomª od trnjineª ravnali zemlju posli omaškomª posijanog žita... – o tom više
U štivu piše da su u našoj ravni omaškom posijano žito poravnali trnjinomª, ručnom branom za ravnanje zemlje. Zasto sam. Znam da su u đurđinari i poljodilci iz komšnski pustara za taj poso branu pravili od vrbini prutova. Do sad nisam čuo za trnjinu. U sebi sam zabavio piscu i izdavaču zašto u ričniku njeve knjige nisu objasnili značenje i riči trnjina. Očito nisu znali. Baš ji briga za štioce - podikome (i meni) rebus.
Raspitivo sam se kod moji parnjaka. Muk. Nije mi andrakª dao mira. Latio sam se čeprkanja po štivima. Kod Dr. JovanaTucakovića našo sam ime tog raslinja, latinskog naziva Prunus spinosa, raste svudan, pa i na obroncima šuma. Počo sam klupče odmotavat. Pošo sam datim tragom. Zašo sam u šumnjakeª sačuvanog dila ataª iza Tresetištaª. Cunjo sam i po Tucakovićevom opisu odgonetnio da je trnjak raslinje koje mi zovameo divija šljivaª.
Nalaz sam opiso priloženim ričnikom. Nek dalje pripovida ričnik.
Ričnikom sam načo nove teme: 1) kadgod je trnjak bio granica ratarskim međama; 2.) hasniranje šenflika. To ću obradit u narednim prilozima u mom blogu.
Alojzije Stantić - Ričnik/rječnik govora Bunjevački Hrvata
oko Subaticeª
andrak
perz. (andrenk) nevolja, nesreća, zlo, obično samo u frazi: [koji ti je ~ ? – koja ti je nevolja, koji ti je đavo?]
at¹
mađ. (át – u nečemu daljinu od kraja jedne strane, preći do kraja druge strane) pustara sa pašnjakom i kolobarima šiblja, drveća i manjih močvara, atov, pasište
brana¹
ispletena od pruća ili lančana drljača kojom se usitnjuje i ravna zemlja nakon oranja i razbija pokorica strnih žitarica
izbobatª
odnosi se na pućiće kad izbace "balac" i na vratu im izrastu kvržice te više nisu podložni brzom ugibanju
omaška
omaške, pril. iz zamaha, tako da se baci rukom kad se njome zamahne; [sijati ~e] omaškom – sijanje žita rukom iz džaka
pućiji sirª
procijeđen sirdik (izmiješan s isjeckanom koprivom služi kao hrana za pućiće), mladi sir
puran
mužjak krupne peradi koja se gaji radi mesa (lat. Melegris gallopavo); pućak; pura – ženka purana; puće/pućići – pilići pućke
šenflaª
1. ograda od šenflika; 2. više biljaka šenflika na jednom mjestu
šenflikª
madž. (se fű, se fa - ni trava, ni drvo) lat. Lycium halimifolium Mill., ili Prunus spinosa L. po Tucakoviću??grmoliko raslinje gustih, dugih, tankih, prema van u polukrug savijenih bodljivih prutova s tankim listovima, u narodu poznat kao vražiji konacª (od mađ. ördög cérna); (višticin konacª kod Bunjevaca); kovrčª, raziodª; lišće mu vole koze; stanarice su lišćem š. i pućijim siromª hranile pućićeª dok se ne izbobajeª
Tresetište
sjeverni kraj šume općine Palić, u kojem su iskopali naslagu treseta, sada je tamo jezero uz graničnu rijeku Kireš
trnjakª¹
(lat. Prunus spinosa L.) trnovit, vrlo otporan, veoma razgranat i gust grm visok 1 – 3 m., okruglaste krošnje, obrastao sitnim izduženim jajastim, po obodu testerastim listovima, plod je sitna tamnomodra koštunica oporog okusa, raste po obodima i jendecima šuma; raste u Bačkoj; divija šljiva; drljaču od prutova ratari su koristili za pokrivanje zemljom zrna strni žitarica posijanih omaškom. Nekada je gajeni trnjak bio granica vlasnika na ratarskim međama
trnjinaª
1. plod biljke trnjka (sitna tamnomodra koštunica opora okusa); terjunka; 2. od pruća trnjka vučna zaprežna brana (drljača) za ravnanje zemlje poslije sijanja strnih žitarica omaškom
