Ovo (možda) niste znali
12/30.03.
Križ Bože!
Kadgod su znali kazat, a i danas podiko kaže, kad malo dite kine*: križ, Bože!
Kaka je veza kijanja diteta i križa? Zašto se uobičajeno kijanje čeljadeta isprati: na zdravlje!? O tom više…
U ono vrime zdravstena zaštita je bila slaba. Mala dica su umirala naveliko. Stariji su na to znali kazat: Bog dao – Bog uzo. Kod male dice kijanje je moglo bit i znak začetka bolesti. Doktor je daleko i skup pa ditetu - šta Bog da. Zato su na kijanje diteta kazali: Križ, Bože tj. ne daj Bože križ prid kućom tj. ne daj Bože ukop.
Tumačenje
Kadgod su odar* umrlog metnili u salašu/kući obično u čistu sobu*, katkad u kuću*. Izneli su butor* iz odaje, pogrebnik je zidove iznutra obložio crnim postavom. Odar na stalcima* su namistili po sridini odaje, sa strane poređali po nikoliko stocova/počivalice*. Mrca su naricanjem* oplakali i obredom saranili.. Do sarane je cvićom okićen grobni križ mrca bio naslonsn u avliji na zid isprid kuće.
U 1950. g. su se u Subatici i okolini polagano počeli okanjivat i za kratko vrime se okanili adeta* sarane umrlog sa odra iz mista di je živio. U grobljima su napravili mrtvačnice u kojoj su po virskom el drugom obredu umrlog oplakivali i saranili.
Prilog
Po adetu u ono vrime o saranjivanju mrca* vodilo se računa. Žene su se od mrca oproslite naricanjem. Bilo je i plaćeni naricaljki koje su po želji oplakivale umrlog naricanjem njegovi vrlina. Velika pozornost se obraćala na naricaljku kako je oplakala, izređala vrline i žalost za umrlim. (Npr. Snaja je Lipo je oplakala svekra.)
* * * * *
Alojzije Stantić - Ričnik/rječnik govora Bunjevački Hrvata
oko Subaticeª
ádetª
tur. (adet) 1. običaj, navada, navika, tradicija; 2.; 3. običaj koji se ustalio u nekoj zajednici i koji se kao takav poštuje i prenosi s naraštaja u naraštaj
butorª
pokućstvo; mađ. (bútor) upotrebni pokretni predmeti kojima se oprema stan (ormari, stol, stolice, krevet itd.); namještaj
odarª
postolje ili mjesto na kojemu počiva lijes sa tijelom umrloga (govoriti nad odrom)
naricatª
naricati; žaliti, oplakivati, zapijevati, tužiti (ob. u vezi s pokojnikom)
kijatª
kihati; eksplozivno izbacivati zrak, ob. kroz nos bez utjecaja volje
kućaª
1. zgrada koja ima zidove i krov, služi za stanovanje; 2. srednja soba u salašu ili u tom stilu napravljenoj kući u naselju [mala ~ na salašu odvojena zgrada s kuhinjom i zagonom za dnevni boravak; 3.
mrtacª
mrtvac, mrtvo tijelo čovjeka, mrtav čovjek; truplo; leš (kad se govori i piše sa suosjećajem individualizirano i imenujući, riječ se izbjegava i upotrebljava umrli ili pokojnik)
počivalicaª
počivalište; 1. mjesto za počivanje; 2. predmet za počivanje; krevet, postelja i sl; 3.
stalakª
1. naprava koju se nešto stavlja ili na kojoj nešto stoji; 2.
sobaª
mađ. (szoba) prostorija u stanu, kući ili zgradi namijenjena boravku, radu ili odmoru [spavaća ~, čeljadska (dnevna) ~, gostinska ~, čista ~ - svečana soba itd.]
