Povelja Radomir Konstantinović

ODLUKA ŽIRIJA O DODELI PRIZNANJA

„POVELJA RADOMIR KONSTANTINOVIĆ“

ZA 2019. i 2020. GODINU

Žiri za dodelu Povelje „Radomir Konstantinović“ jednoglasno je odlučio da se za 2019. i 2020. dodeli deset povelja povodom desete godišnjice smrti Radomira Konstantinovića.

Žiri je radio u sastavu: prof. dr Vladimir Gvozden, dr Ivan Milenković i prof. dr Gojko Tešić, predsednik.

Povelju su – umesto istoimene nagrade, dodeljivane prethodnih godina, za koju u uslovima kovid-epidemije nisu uspeli da osiguraju materijalna sredstva – utemeljlili Izvršni odbor manifestacije Dani Radomira Konstantinovića i Gradska biblioteka Subotica, uvereni da će ona imati duboku simboličku vrednost, a dodeljivaće se bijenalno, po pravilu jednom ili najviše dvojici autora najvrednijih književnih i filozofskih ostvarenja, koja su u estetsko-književnom i filozofsko-humanističkom smislu na tragu poetike Radomira Konstantinovića.

Žiri je doneo jednoglasnu odluku da se izuzetno ove godine, povodom desetogodišnjice smrti Radomira Konstantinovića, dodeli 10 (deset) Povelja „Radomir Konstantinović“ sledećim stvaraocima:

1. Oto Tolnai: Skandal: izbor pesama 2001-2017. KOV, Vršac, 2020.

2. Bora Ćosić: Dnevnik 2013-2020. Lom, Beograd, 2020.

3. Filip David: Jesmo li čudovišta. Službeni glasnik, Beograd, 2019.

4. Slavoj Žižek: Kao lopov u noći. Kako misliti kapital. Preveo Darko Ilin. Novi Sad, Akademska knjiga, 2020.

5. Dragan Prole: Jednakost nejednakog. Fenomenologija i rane avangarde. Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića, Novi Sad, 2019.

6. Ivan Lovrenović: Putovi su, snovi li su. Fraktura, Zagreb, 2020.

7. Ješa Denegri: Jedna moguća istorija umetnosti XX veka. Službeni glasnik, Beograd, 2020.

8. Božo Koprivica: Vježbanka Danilo Kiš. Karioke, Beograd, 2020.

9. Vlaho Bogišić: Nedovršeni Bogišićev Ustav i druga međuplemenska razmatranja. Službeni glasnik, Beograd, 2020.

10. Tomislav Brlek: Tvrdi tekst. Uvid i nevid moderne hrvatske književnosti. Fraktura, Zagreb, 2020.

Žiri deli jednoglasno uverenje da je ovaj izbor i autora i dela antologijski po svemu, a ono što je, svakako, najvažnije – ova ostvarenja su, nesporno, deo konstantinovićevske tradicije modernosti na bivšim jugoslovenskim prostorima. Istovremeno Žiri predlaže da dobitnici ovog simboličkog – a važnog priznanja, zajedno sa dobitnicima istoimene nagrade iz prethodnih godina, budu učesnici simpozijuma koji će biti posvećen sveukupnom stvaralačkom opusu Radomira Konstantinovića.

U najkraćim crtama: evo zašto su baš ovi stvaraoci dobitnici „Povelje...“:

1. OTO TOLNAI: „Svojom tematskom širinom, oblikovnom raznolikošću, jezičkom inventivnošću, i, posebno, dubinom poetskog uvida u gotovo sve slojeve ljudske egzistencije u modernim vremenima, kao i zagledanošću u enigmatičnost pitanja, iskušenja i fenomena sa kojima se suočava čovek našeg doba,Tolnai izgradio je opus gotovo bez presedana u srednjoevropskoj kulturi, jednom stranom oblikovan na mađarskom, a drugom na srpskom jeziku...“ (Mihajlo Pantić)

2. BORA ĆOSIĆ: Jedan od najuzbudljivijih dnevnika ispisanih na srpskom jeziku... mešavina esejističkog, polemičkog, narativnog, filozofskog diskursa. U nekoj vrsti izdavačkog obrazloženja za ovu knjigu čitamo: „Pisanje dnevnika je kao pogled iz emigracije. Onaj ko ga piše već je odmah u exilu, ono o čemu piše, to je zemlja njegove zbilje, koju je napustio. Tako je on u progonstvu od sopstvenih događaja, koji su do skora bili njegovo rodno tle, a sada, pošto su prošli, ispada kao da je iz njih izbačen, proteran, izgnan.“

3. FILIP DAVID: „Kada piše o problemima savremenih populističkih društava, Filip David precizno ukazuje na uzroke i posledice moralne i materijalne bede, primitivizma koji trijumfuje, falsifikovanja i mržnje prema činjenicama, masovne psihologije fašizma, a pre svega straha. Analizira vezu politike, moći i zla; prikazuje načine na koje se zlo uvećava i preobražava po potrebi, uzimajući i oblik navodne čistote; secira skrivene metafizičke veze zločinca i žrtve, koji postaju „deo iste priče”. (...) Filip David zaključuje da živimo u vremenu koje neprestano aktuelizuje ova bolna pitanja, sa svim tragičnim posledicama starog i novog varvarstva, i da upravo zbog toga treba čitati knjige koje nas neće uljuljkati u lažni mir i letargiju, već će nas podstaknuti da tragamo za istinom, za uzrocima povezanosti zločina i politike, zločina i patologije, neraskidivom vezom zločinca i žrtve.“ (Marina Vulićević, Politika, 17. 01. 2020)

4. SLAVOJ ŽIŽEK: „Ovo je najbolji Žižek, onaj Žižek koji pojmu i filozofskom izvođenju prilazi s punom ozbiljnošću, a da, istovremeno, ostaje duhovit, žovijalan, razigran. Pojam viška poslužiće mu da nas provede kroz složene Marksove konstrukcije (višak vrednosti, višak rada) i Lakanove jezičke vratolomije (višak zadovoljstva, višak znanja), uz asistiranje Hegela, Junga i Frojda. Pojam fantazma povezaće s logikom rada i paradoksalnim zahtevima savremene kulture, dok će ono nesvesno da zahvati – nimalo očekivano – hegelovskom spekulacijom (što je slično pokušaju da supu zahvati viljuškom, ali Žižeku to, jednostavno, polazi za rukom). Zbog toga prelaz na spekulativni kapital izgleda u ovoj knjizi tako prirodan i samorazumljiv, osim što to nije. I, naravno, film kao opsesija slovenačkog filozofa. Analiza filma Biti ili ne biti Ernsta Lubiča nije samo urnebesni završetak jednog zahtevnog filozofskog teksta, već i posveta onom filozofskom gestu koji zna da je igra moguća samo ako joj se priđe s najvećom mogućom ozbiljnošću.“ (Ivan Milenković)

5. IVAN LOVRENOVIĆ: „Putovati se mora jednako kao i pisati, putovati u snovima ili stvarno, u strahu ili radosti, svejedno. Ivan Lovrenović od prvih se svojih tekstova bavio putopisanjem na ovaj ili onaj način. Putovi su, snovi li su izbor je tekstova našeg ponajboljeg putopisca, njegovih promatranja znakova pokraj putova. Poneki su tekstovi objavljeni, a dobar dio objavljuje se prvi put, neki su sačuvani, a mnogu su nestali zajedno sa svime u autorovu stanu na Grbavici 1992. godine. Putevi su, snovi li su sastoji se od četiri dijela, od mnogih proznih zapisa. Ova je knjiga jedinstven uvid u Lovrenovićevu poetiku, u gotovo polustoljetno bilježenje s putovanja i iz snova, knjiga po svemu očaravajuća i jedinstvena.“

6. JEŠA DENEGRI: „Knjiga obuhvata tekstove pisane između 1969. i 2004. godine, podstaknute radoznalošću, divljenjem, težnjom za učenjem, potrebom za iskazivanjem nekih sopstvenih uvida, saznanja, stavova, izbora i zaključaka izvedenih pod utiskom čudesnih i veličanstvenih pojava moderne/avangardne, postmoderne/savremene umetnosti. Autor je ubeđen u to da svaka predstava o umetnosti XX veka, pa tako i ova, jeste, pre svega, pohvala najvećim ljudskim kreativnim poduhvatima, tim pre jer je umetnost ovog vremenskog razdoblja nastajala u izuzetno teškim društvenim i političkim prilikama.“ (Milka Zjačić Avramović)

7. DRAGAN PROLE: „Kao što autor već u prvoj rečenici svog uvoda napominje, ova knjiga se nadovezuje na njegovu prethodnu knjigu posvećenu, kako to stoji u njenom podnaslovu, "filozofskoj refleksiji romantizma". I ovaj put se radi o filozofskim refleksijama koje zadiru u područja za koja se može činiti da leže izvan ili s onu stranu tradicionalno shvaćenog polja filozofije. I opet je glavna preokupacija istraživanja ono što bismo u najkraćem mogli odrediti kao umetnički pokreti ili stilski pravci. Ako je to u prethodnoj knjizi bio romantizam, to su u ovoj knjizi rani avangardni pokreti, nerazlučivo povezani s romantizmom, na temelju autorove teze o načelnoj otvorenosti i nedovršivosti romantizma. Shodno toj tezi kontinuiteta, uzetoj najpre u njenom stilsko-umetničkom opsegu, (post)romantizam u njegovom konstitutivnom i stalnom sporu sa klasicizmom, kao njegovom drugošću, u bitnom smislu određuje ukupni horizont savremenosti.“

8. BOŽO KOPRIVICA: „Vježbanka Danilo Kiš zbirka je tekstova Boža Koprivice posvećenih posljednjem jugoslovenskom piscu. Objedinjujući eseje koji su nasta-jali u rasponu od nekoliko decenija, Božo Koprivica raspisuje, za četiri ruke, partituru u kojoj se književno-kritičke bilješke razvijaju u poetičke lajtmotive, a dokumenti refrenski variraju na prelazima iz biografije u literaturu. No, osim kao stilska vježba književne kritike, ova knjiga mora se čitati i kao pouka o prijateljstvu, o (po)etičkoj srodnosti i oda- nosti u sjećanju. Portret Danila Kiša kao književnika, prijatelja i buntovnika izdvaja se spram Jugoslavije u nestajanju, pa nam se Vježbanka nudi i kao ličan, lirski, likovni pogled u istoriju jugoslovenske i svjetske književnosti. Uz to, poziva nas da u njoj potražimo antologiju poezije, pozorišnu i lmsku kritiku, monogra ju, da prepoznajemo magijske anticipacije i memoarske reminiscencije. Eseji-palimpsesti Boža Koprivice vježbaju nas za život, literaturu, a u ovoj knjizi nas, posvećeni Danilu Kišu, obavezuju na bol kao na jedino plemstvo.“ (Nevena Bojičić).

9. VLAHO BOGIŠIĆ: „Ima u većini tekstova u ovoj knjizi Vlaha Bogišića dosta istorijskog i biografskog iz vremena i života ličnosti o kojima je pisao. Ništa to nije ni čudno, ni suvišno, budući da su fotografije tih ljudi vezane za njihovo stvaralaštvo, da su se njihove ideje, književne i naučne, sve zajedno provlačile kroz njihovo vreme i ulile se u naše današnje živote, jer se u onim vrmeneima – za razliku od današnjeg – često žrtvovao život za ideje, ali nije bila retkost ni da su njihove ideje žrtvovane zbog njihovog života. Danas je sve to razdvojeno, podeljeno, u sudaru, bez reda, bez početka i kraja. Kakvo je vreme, takvi su ljudi i tragovi koje za sobom ostavljaju...“ (Branko Kukić).

10. TOMISLAV BRLEK: “Šest podrobno argumentiranih rasprava koje tvore knjigu pod naslovom Tvrdi tekst: uvid i nevid moderne hrvatske književnosti na odabranim primjerima iz hrvatske književnosti polemički otvaraju niz pitanja u vezi s jednim od trajnih i središnjih problema izučavanja književnosti: naime, može li povijest književnosti odgovoriti na literarnu modernost.(...) Kao cjelina, knjiga uvjerljivo demonstrira kako su pojedini ključni opusi u povijesti novije hrvatske književnosti neadekvatno ocijenjeni, naročito u književnoj historiografiji, te time predstavlja važan doprinos njezinom boljem razumijevanju. Istodobno, autorova svestrana obaviještenost i temeljita upućenost u suvremena kretanja u filozofiji i teoriji književnosti, komparatistički pristup i široko poznavanje književnog kanona, kako hrvatske i susjednih južnoslavenskih, tako i drugih književnosti, pružaju višestruko koristan primjer uspješnog spoja kritike, teorije i povijesti književnosti.” (Milivoj Solar)

Uručenje Povelje „Radomir Konstantinović“ prvobitno je planirano za 27. mart 2021. godine u Subotici na rođendan Radomira Konstantinovića, ali trenutna epidemiološka situacija, očigledno je, pomera datum dodele – stoga smo se opredelili da naše odluke obelodanimo baš na ovaj dan. (O datumu dodele priznanja, i o simpozijumu, dobitnici i javnost će biti naknadno obavešteni).