In memoriam
Bela Ivković (1939. – 2020.)
U srijedu 25. ožujka 2020. godine preminuo je poznati subotički odvjetnik i kulturni djelatnik Bela Ivković.
Gradeći sve vrijeme duhovni suživot u svom narodu, Bela Ivković je i sam prerastao u zapaženi lik pomiritelja i vjernog čuvara kulture i tradicije u svoga naroda.
Bela Ivković je rođen 1939. godine u Maloj Bosni, u prigradskom naselju pored Subotice. U Subotici završava osnovno školu. U Zagrebu klasičnu gimnaziju. U Novom Sadu je pohađao Višu upravnu školu koju je završio u statusu izvanrednog studenta. Potom je upisao Pravni fakultet u Beogradu, pa prelazi na Pravni fakultet u Nišu, kad je taj fakultet otvorio odjel u Ivkovićevu gradu Subotici. U izvanrednom statusu završio je pravni fakultet.
Deset godina je radio u Zavodu za socijalno osiguranje, a potom 5 godina u SIZ-u za stanovanje. Od 1. rujna 1978. godine do mirovine neprekidno vodi odvjetnički ured.
Pored svog pravnog posla intenzivno se bavio čuvanjem kulturne baštine bačkih bunjevačkih Hrvata.
Od 1969. godine bio je uključen u sva gibanja oko obnove nacionalne i političke svijesti bunjevačkih Hrvata. Bila su to teška vremena, a Bela Ivković nije štedio ni sebe ni truda kako bi pružio potporu rtikuliranju i osmišljavanju puteva za potvrdu nacionalnog identiteta.
Kulturno društvo „Bunjevačko kolo“ u tom periodu doživljava teške trenutke, naizgled mu predstoji propast. U tom previranju, kad se počelo nazirati kako ima izgleda da „Bunjevačko kolo“ dođe na poziciju predstavljanja kulturnog života bunjevačkih Hrvata, Bela Ivković prihvaća dužnost predsjednika „Bunjevačkog kola“ 1991. godine i vrlo strpljivo, mudro i tolerantno sa svojim suradnicima odvaja Bunjevačko kolo od stranputica bivšeg režima. Dužnost predsjednika „Bunjevačkog kola“ obnašao je sve do 2004. godine. U vrijeme Belinog predsjednikovanja u „Bunjevačkom kolu“ se događaju veliki preokreti: KUD „Bunjevačko kolo“ postaje Kulturni centar, Veliko prelo dobiva svoj izvorni sjaj, a Dužijanca postaje dominantna manifestacija bunjevačkih Hrvata u Subotici.
Bela Ivković je bio utemeljitelj još dvaju kulturnih društava koja za cilj imaju očuvati, njegovati i razvijati kulturu bunjevačkih Hrvata u Bačkoj, a to su Hrvatsko akademsko društvo i Katolički institut za kulturu, povijest i duhovnost „Ivan Antunović“,čiji je bio i član.
Bela ivković je bio skromna i uviđavna osoba, poštovao je druge i cijenio ljude osobito one koji imaju čvrste i vizionarske stavove.
Volio je svoj narod, volio je život, a napose svoj salaš nadomak Male Bosne, gdje je okupljao prijatelje na druženje. Bio je iskren i duboko osjećajan čovjek koji je uvijek opću stvar stavljao ispred osobne stvari. Kad je dobio prestižno priznanje „Pro urbe“ od Grada Subotice bio je ponosan, zračio je srećom, ali nije to previše isticao. Bio je nezamjenljiv suradnik, nesebičan, kreativan i politički lucidan čovjek.
tekst - Lazo Vojnić Hajduk
