Sinoć je subatički pjesnik Pero Peić Tukuljac krasnoslovio bit-poeziju u svojoj rezidencijalnoj kafani, kafeu Grunf. Kao što se je i Don Quijote zalijetao na vjetrenjače iz krčme, tako se i pustopoljni pjesnik obrušava sam na sebe sa ovog pučkog mjesta, sa šanka, a ne sa tornja kakve obližnje palače.
Pjesnik sinoć možda nije izgorjeo poput grma, ali je isijavao luciferansku svjetlost.
Pero je Grunfu poklonio sliku, koja je skončala na zidu, a Grunf je Peri poklonio čašu najtamnije pive, koja je svršila u biti nebitnoga.
Ličnosti:
Fotograf:
