Riječ je tijelom postala
Kršćanska braćo i sestre!
Božić je dan radosti i veselja. Riječ tijelom postade i nastani se među nama. I nama podade moć da postanemo djeca Božja, ako ga primamo i ako vjerujemo u njega. Kristovo rođenje poziva nas da se rodimo za Boga, da budemo ondje gdje pripadamo i gdje nam je Krist pripravio mjesto, jer – kao što ćemo moliti u popričesnoj molitvi – dan na koji je naš Spasitelj rođen početak je našeg božanskog preporođenja.
Zato je najdostojnije i najpravednije Božić slaviti zajedništvom oko euharistijskog stola, zajedništvom u zahvaljivanju i blagovanju.
Božić je prilika da pred likom bespomoćnoga Boga, pred tek rođenim djetetom u štali, odbacimo sve osobne i narodne grijehe. Isusovo beskućništvo i odbačenost mora nas potaknuti da odbacimo grijeh prešutnog prihvaćanja obespravljivanja i osiromašivanja naše braće i sestara. Ne smijemo prihvatiti nepravdu bilo koje vrste i laž da je išta važnije od čovjeka i njegova dostojanstva. Ne smijemo dopustiti degradiranje čovjeka na potrošnu robu koja se iskorištava dok vrijedi, a kad se iskoristi onda se odbacuje bez ikakvih prava i mogućnosti.
Promatrajući svetu Obitelj, dovodeći djecu pred jaslice što smo ih napravili u crkvama i našim domovima, što ćemo reći malenima o obitelji? Hoćemo li im prešutjeti istinu da svako društvo propada ako se razori obitelj? Hoćemo li im lagati da se išta trajno i vrijedno može postići bez žrtve i odricanja? Zar ih nećemo upozoriti da sebična razmaženost, samodostatna lijenost i samodopadna oholost nisu temelji na kojima se može izgraditi obitelj?
Svi se grijeha odrecimo, braćo ljubljena. I ovih nabrojenih i onih koje ovaj čas ne spominjemo, a svi znamo koji su i u našem osobnom i u društvenom životu.
Bog se rodio zato da bi nas spasio. Došao nam je u susret da ga tražeći nađemo. Dariva nam se da život imamo i to u potpunosti. Zato nam se valja obratiti i približiti Bogu. Valja nam svoj život uskladiti s Božjom voljom.
Tek kada se opredijelimo za Boga, i iz dana u dan vršimo njegovu volju, možemo reći da smo na pravom putu koji donosi radost, a iz te radosti će potom proisteći i pravo veselje. Baš onakva radost i onakvo veselje kakvo na Božić želimo svima onima s kojima zajedno živimo.
Ovih se dana molitva sama od sebe uzdiže iz svakog srca. Možda se još više naprosto šuti, moleći za sve ljude, za život, za mir, za sreću, za osobito voljene osobe, za djecu i mlade.
Ovim mislima želim svima sretan Božić i blagoslovljenu Novu Godinu!
+Ivan
biskup
