Po prijemu kod gradonačelnika delegacije DSHV-a na čelu sa Petrom Kuntićem i gostima održana je svečana akademija. Govor Petra Kuntića, predsednika DSHV-a u prilogu.
Govor predsjednika DSHV-a Petra Kuntića na Svečanoj akademiji u povodu proslave 24. obljetnice od osnutka DSHV-a.
Naših dvadeset četiri godine s DSHV-om
Poštovani izaslaniče Hrvatskog sabora, poštovani izaslaniče Pokrajinske vlade, poštovani dopredsjedniče Hrvatske demokratske zajednice, poštovani predstavnici hrvatske diplomacije: veleposlanstva i konzulata, poštovani gradonačelniče, poštovani izaslanici Državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, uvaženi predstavnici prijateljskih političkih stranaka, predstavnici katoličke crkve u Hrvata, predstavnici hrvatskih institucija : HNV-a, Zavoda za kulturu Vojvođanskih Hrvata i NIU „Hrvatska riječ“, HKUD-a, dragi gosti, članovi i simpatizeri DSHV-a, dobro nam došli na za nas iznimno važnu proslavu - 24. godine od osnutka prve i danas jedine relevantne stranke hrvatskog naroda u Vojvodini, odnosno u Republici Srbiji – Demokratskog Saveza Hrvata u Vojvodini.
Poseban pozdrav upućujemo osnivačima Demokratskog Saveza Hrvata u Vojvodini, a najsrdačniji pozdrav upućujemo i najstarijem članu DSHV-a devedesetpetogodišnjem dipl. ing. Marku Ostrogoncu.
Također, dragi prijatelji dopustite mi da minutom šutnje odamo počast onim članovima i simpatizerima DSHV-a koji su tijekom 24. godine nosili križ hrvatstva na ovim prostorima a nažalost više nisu s nama (Pokoj vječni daruj im Gospodine Bože).
Minulo je dvadeset četiri godine djelovanja DSHV-a, uradilo se dosta, možda se moglo više, budimo skromi, uvjeti nam nisu uvijek bili naklonjeni, prošli smo Skile i Haridbe ali smo opstali, opstojaćemo.
Poštovani,
Govoreći o DSHV-u od one pokretničke i povijesne 1990. godine do danas treba istaknuti da to više nije govor pun manipulacija povjesničara već govor pun političkih gibanja i političkog preporoda nas Hrvata u Republici Srbiji na izmaku minuloga i početku novog tisućljeća.
Pisati nesto o povijesti DSHV-u, nemoguće je taj posao uraditi bez osobnog stava i opredjeljenja, budući da sve ono što se zbivalo u proteklom razdoblju od 24. godine u DSHV-u povlači sa sobom i potrebu vlastitog razmišljanja i prosudbi i sve ono što je svaki pojedinac nosio u duši tijekom minulih godina bilo da je riječ o članu DSHV-a, simpatizeru ili da je riječ o ljudima koji ne vole DSHV-e.
Naravno da mi najviše štujemo naše članove, Vas ovdje nazočne, posebno one koje nikakvi povijesni potresi i nikakve političke smjene ni duhovni udari nisu mogli pokolebati u odanosti prema političkoj stranci koja je čitavo vrijeme živjela sa svojim narodom i razvijala se iz naroda, u našem slučaju naroda hrvatskog na prostoru Autonomne Pokrajine Vojvodine.
Zbog manjka opće važećih vrijednosti u sredinama u kojima egzistiramo mi Hrvati i u naš narod polako nadolazi zbunjenost i kao plod toga imamo čitavu poplavu modernih ideja na koje nismo naučili od naših starih i od „didova naših dida“ zato mladima naše zajednice poručujem da izdrže da u sebe utjelovljuju prave vrijednosti. Znaju naši mladi da mi kao relativno mala politička stranka na srpskoj političkoj sceni ne vidimo uvijek sve, poneki puta su to samo kulise političke pozornice tkz.“velikih političkih partija“ ali baš zato moramo izdržati i stalno ponavljati posebno sada u novim uvjetima europezacije države:
INTEGRACIJA DA - ASIMILACIJA NE !
Dame i gospodo,
Gorka je istina da u državi u kojoj živimo mi Hrvati postoji visoki postotak animoziteta spram nas, ne kao posljedica našega ponašanja kroz povijest na ovome području već kao posljedica večitih nesporazuma između Srbije i Hrvatske. Tu nema iznimki bilo da je riječ o najrazvijenijim urbanim sredinama ili najsiromašnijim ruralnim područjima. U ime života, u ime nove nade našega naroda moramo vjerovati da će tijekom europezacije Republike Srbije taj amonizitet oslabiti.
Kroz svakodnevni život, na žalost i kod nas Hrvata stalno se ponavlja zabluda današnjeg čovjeka i čitavog društva. Steći i imati što više, osigurati djeci izobilje za čitava desetljeća koja dolaze a pri tome ne voditi računa o duševnom miru, zajedničkom razgovoru, zajedničkom radu pa i o političkoj aktivnosti u svome narodu. Skoro smo zaboravili onu krilaticu koju smo toliko spominjali u prošlosti da je manjina bez svoje političke stanke zapravo obezglavljena manjina čiji se najviši stupanj organiziranosti svodi na „igrače i pjevače“ a takvi su uglavnom meta za potkusurivanje velikih političkih stranaka u čijem je programu manjinsko pitanje uglavnom na marginama djelovanja – čast izuzetcima.
Ako rezimiramo predhodno izneseno, možemo zaključiti da će u budućnosti biti će sve teže i teže ostati u epicentru političkog djelovanja DSHV-a u sredinama gdje žive Hrvati. Moramo poraditi na jačanju svoga „image-a“ u domicilnoj i matičnoj državi jer će to biti važan preduvjet uspjeha na političkoj i gospodarskoj sceni. U toj komunikaciji moramo se predstaviti na dva načina:
a) djelujući kao prihvatljiv, pitki politički subjekt;
b) ističući svoje povijesne, kulturne i druge komparativne prednosti, jer smo toliko puta govorili da mi Hrvati u Vojvodini nismo tikva bez korena.
DSHV u narednom razdoblju svoj identitet mora profilirati ne prema onome što mislimo o sebi, nego prema onome što u istinu jesmo i po čemu bismo mogli biti i drugima privlačniji. Za sve te aktivnosti potrebni su nam ljudi kao najveće blago DSHV-a. Nadamo se da ćemo u budućnosti imati više nego danas. Posebnu podršku moramo dati mladeži jer oni su jamstvo da će se još dugo čuti naše ime na prostorima na kojima živimo danas.
Što se tiče cjelokupno naroda Hrvatskog koji je prija nekoliko stoljeća došao u Panonsku niziju situacija je slična. Vrlo brzo primili smo mentalitet nizijskog čoveka, jer po naravi naš čovek je prilagodljiv, mekan i zato se valjda brzo i snalazio kroz povijest. Počeo je iz ničega ali brzo je stvorio nešto. To nešto stvarao je marljivošću i radom, a ne prevarom na račun drugoga. Odraz je to psihe našega čovjeka. Elana, životne ambicije nalazio je u vjeri. Taj vjerski moment narod je unio u svoju povijest, u svoju ekonomiju, u svoju političku orijentaciju. Prožet tim osjećajima gradio je svoju budućnost, svoju povijest i svoju sretniju sutrašnjicu.
Ali što se dogodilo posljednjih desetljeća među Hrvatima u Srbiji kada im se brojnost skoro na svakom popisu pučanstva umanjivala za polovicu. Val nevjere i još više ravnodušnosti snažno udara u sveta ognjišta naših obitelji.
Procesi asimilacije, globalizacije a ponajviše posljednje ratne strahote učinili su svoje. Ostala je materijalna a još više duhovna pustoš. Listajući stranice povijesti hrvatskog naroda nailazimo na slične slučajeve ali se narod uvijek vraćao svojim korijenima.
Jesmo li danas spremni za veliki povratak svojim korijenima?
Zato nam je potrebno zajedništvo. Zato, držeći se za ruke idemo zajedno u najavljene izbore za novi saziv Hrvatskog nacionalnog vijeća, koji će biti ubrzo raspisani.
DSHV neće samostalno ući u izborni ciklus, jer zakonodavac i nije predvidio da manjinske stranke izravno sudjeluju u izborima za manjinsku samoupravu, već će podržati zajedničku Hrvatsku listu- dr. Slaven Bačić, skupa s još tridesetak hrvatskih udruga i društava iz cijele Srbije.
Na putu do pobjede računamo na Vas dragi članovi i simpatizeri DSHV-a. Odazovite se na pozive Vašeg predsjednika mjesne organizacije DSHV-a u mjestu gdje živite i svojim potpisom podržimo elektorekoji će podržavati zajedničku Hrvatsku listu dr.Slaven Bačić.
Samo tako skupa ćemo moći i naredne 24 godine podržavati i naš DSHV.
Budimo veliki u povijesnim trenucima koji su ispred nas, da i dalje ostanemo i opstanemo na prostoru gdje živimo više stoljeća, da nas se dica ne stide!
ŽIVJELI SVI VI !
ŽIVIO NAŠ DEMOKRATSKI SAVEZ HRVATA U VOJVODINI !!!
Predsjednik DSHV-a
dipl.ing. Petar Kuntić
