U organizaciji Katoličkog instituta za kulturu, povijest i duhovnost „Ivan Antunović“ u Subotici je u nedjelju, 10. veljače održano treće „Prelo sićanja“. Ovo prelo je drugačije od drugih jer na ovom prelu mogu sudjelovati samo oni koji su obučeni u bunjevačku narodnu nošnju. Takvih je ove godine bilo oko stotinu. Sudionici ovog prela okupili su se u 17 sati kod Gradske kuće odakle su se zaputili u franjevačku crkvu na svetu misu i proslavu blagdana bl. Alojzija Stepinca. Svetu misu je predvodio subotički biskup mons. Ivan Penzeš, u zajedništvu s gvardijanom subotičkog franjevačkog samostana o. Ivanom Bošnjakom i drugim svećenicima. Poslije svete mise zaputili su se u restoran „Spartak“ u kojem je prelo održano.
Na početku prela sve je, u ime organizatora, srdačno pozdravio mons. mr. Andrija Anišić, a onda je slavlje započelo uz pjesmu i igru. Na ovogodišnjem „Prelu sićanja“ svirali su ansambl „Hajo“ i ansambl „Klasovi“.
Pozdravni govor mons. Anišića:
Poklade su, njive su pod snigom, a na Prelu nebrojeno svita…
Dragi poštovatelji divnih običaja Hvata Bunjevaca. Srdačno Vas pozdravljam u ime Katoličkog instituta za kulturu, povijest i duhovnost „Ivan Antunović“ i svih koji su radili u organizaciji ovoga Prela. Hvala vam što ste došli. Posebno srdačno pozdravljam našeg dragog gosta g. Dragana Đurića, generalnog konzula Republike Hrvatske u Subotici.
Poklade su. I snijega ima. I prelo je, al ne obično i zato na njemu nema nebrojeno svita, nego odabranog svita. Svi vi koji ste došli na ovo Prelo sićanja se odabrani i izabrani predstavnici našeg naroda. Hvala Vam što ste tu. Došli ste i u odabranim narodnim nošnjama da podsjetite sebe i mnoge na prošla vremena.
Danas se sjećamo prije svega velikana našeg hrvatskog naroda bunjevačkog roda biskupa Ivana Antunovića, kojemu ove godine obilježavamo 125 obljetnicu smrti. Otišao je s ovoga svijeta prije 125 godina a njegov duh je među nama i danas i plodovi njegovog rada su još uvijek uočljivi.
Zahvaljujući njegovom neumornom i oduševljenom pastoralnom i preporoditeljsko-prosvjetiteljskom djelovanju naš narod, iako nas je puno manje nego nekad, i dalje živi i radi na ovim prostorima.
Sjećamo se danas Pučke kasine, koja je osnovana 1878. godine kao jedan od najvećih i najslađih plodova djelovanja biskupa Ivana Antunovića jer je Pučka kasina bila prva priznata udruga Hrvata Bunjevaca u državi u kojoj su tada živjeli.
Zaljubljenici u svoj hrvatski narod i bunjevački rod okupljeni oko Pučke kasine organizirali su 1879. godine prvo Veliko prelo s nakanom da pokažu svima da ih ima, da žive te da očituju svoju slogu i svoj ponos.
Danas se sjećamo, ne bez tuge, i našeg Hrvatskog kulturnog Centra „Bunjevačko kolo“ koji je prvi pokrenuo i organizirao Prelo sićanja a koji je sada u stečaju. No želim vam s ponosom reći da su jučer članovi HKC „Bunjevačko kolo“ formirali inicijativnu skupinu za spas tog dragog nam Centra i dugogodišnjeg okupljališta našega naroda. Tom skupinom koordinira Marinko Prćić.
Volio bih kad bi ovo Prelo sićanja i sve Vas napunilo ponosom i potaklo da nam se pridružite i pomognete da spasimo, otkupimo HKC od stečaja, kad to već nisu učinili oni koji su u mjesecu travnju prošle godine to jasno i glasno obećali učiniti. No, bit će o tom dosta riječi ovih dana. A sada nek sićanja navru. Nek krene pisima i igra. Pobrinut će se za to i naši tamburaši koji nose, najboljega tamburaša svita - Pere Tumbas Haje.
Započet ćemo prvom preljskom pismom. Uzmite papire i pjevajmo svi. To su orginalne riječi koje je napisao svećenik Nikola Kujundžić za Prvo Veliko prelo.
