O Velikom prelu...
Veliko prelo je prvi put kao javnu manifestaciju organizirala Pučka kasina, nedugo nakon njenog osnutka, na Marin, 2. veljače 1879. godine, u ondašnjem hotelu „Pešta“, u bivšoj zgradi našeg Narodnog kazališta. Na početku večeri pjevana je pjesma „Kolo igra, tamburica svira“, koju je spjevao svećenik Nikola Kujundžić, a uglazbio Stipan Mukić. Ta pjesma je i danas jedna od najdražih i najčešće pjevanih pjesama našega naroda. Smisao održavanja Velikog prela bio je ponos i želja da Hrvati Bunjevci očituju svima u svome gradu da ih ima. Zato su i klicali radosno: „Nek se znade da Bunjevac živi“. I nekoć su osim obiteljskih prela naše udruge održavala svoja prela, ali nikom nije palo napamet da pravi Veliko prelo, jer jedno samo je jedno moglo biti Veliko prelo i to prelo je prelo bilo prelo svih pripadnika našega naroda. Daj Bože da opet tako bude.
Veliko prelo se od 1879. godine priređivalo svake godine do početka Prvog svjetskog rata. Početkom 1919. godine Veliko prelo je pompozno obnovljeno i održavano sve do 1941. godine. Nakon toga, prošlo je nažalost čak tri desetljeća do njegovog ponovnog održavanja. Obnovljeno Veliko prelo održano je 18. siječnja 1970. godine a priredili su ga djelatnici Hrvatskog kulturnog umjetničkog društva „Bunjevačko kolo“. Bila je to veličanstvena priredba koja je održana u našoj, subotičkoj Dvorani sportova.
Stjecajem povijesnih i društvenih prilika sedamdesetih godina prošlog stoljeća, ponovo se kida nit tradicije Velikog prela. A tek 9. veljače 1990. godine, u novim uvjetima, Kulturno umjetničko društvo „Bunjevačko kolo“ ponovno obnavlja Veliko prelo. I tako sve do danas. Presretni smo što su članovi Hrvatskog kulturnog centra „Bunjevačko kolo“ i u ovoj, najtužnijoj godini svoje povijesti, smogli snage organizirati ovo Veliko prelo. I daj Bože, da upravo ovo Veliko prelo bude početak spasa našeg dragog Centra koji nosi tako dragi nam naziv „Bunjevačko kolo“.
info: msg Andrija Anišić (2012.01.22.13.15.)
