Dužijanca - Risarska večer

 

Skupština risara i večer folklora

 

Ako bi gazda imao veću površinu posijanog žita, za ris bi tražio risare (sezonske poljoprivredne radnike). Pred Gradskom kućom gazda bi se nagodio s čovjekom kojeg je od prije poznavao ili je u njega imao povjerenja i vjerovao da može biti dobar bandaš i risar. S njim se dogovorio o svim pojedinostima prije i tijekom risa i, konačno, koliko će risari imati pšenice »na kosu«. Taj vodeći risar je bio bandaš, i on je birao ostale risare koji su se znali već od ranije, čineći ustaljene skupine risara koji su više godina zajedno radile ris. Svaki risar bi pogodio sakupljačicu - risarušu, djevojku ili mladu ženu koja je iza njega kupila pokošeno žito »rukom rukovetala« i žito polagala u snopove. Bio je to težak, ručni posao koji se obavljao nekoliko tjedana po velikoj ljetnoj žegi i samo su najjači i najbolji mogli biti risari i risaruše. Zarada nije mogla biti velika, jer se »ris radio najčešće iz dvanaestoga« (1/12 dijela roda žita). Na koncu žetve risaruše bi oplele žitni vijenac koji je po završetku radova stavljen bandašu na šešir i svi bi pošli na salaš proslaviti Dužijancu.

Tako je to nekada, prije stotinu i više godina, bilo u ovim našim krajevima sjevera Bačke, a prigodnim igrokazom na svečanoj bini na središnjem gradskom trgu u Subotici u subotu navečer »oživljeno« na početku skupštine risara i večeri folklora.

 

POGODBA 

 

»Domaćin salaša« Davor Šimić i domaćica Dajana Šimić, uz majku i didu Ružicu Šimić i Nikolu Ivankova, i djecu Dunju i Lanu Šimić, dočekali su najbolje ovogodišnje risare i risaruše: Pericu Tikvickog i Emeru Poljaković (III. mjesto), Marija Dulića i Suzanu Kovačević (II. mjesto) i najbolji i najvredniji pobjednički par - Stipana Kujundžića i Ružu Juhas.

»Imali smo zadaću pokazati kako se to nekada radilo i ja sam, kao glavni risar, došao kod domaćina i pogađao se za posao. Domaćin je nudio svoju pogodbu, a ja svoju, i svatko bi volio dobiti za sebe više. Na koncu smo se dogovorili na dvanaesti dio, odnosno svaka dvanaesta gomila žita je naša«, prenio nam je najbolji risar Stipan Kujundžić izravno po silasku sa svečane bine, inače sudionik Dužijance još od 1991. godine.

Petu godinu uzastopno domaćin salaša na skupštini risara bio je Davor Šimić, koji se ove godine uspio »dobro pogoditi«:

»Pogodba je pala na dvanaesti dio, što mnogo više ide meni na ruku, a bilo je godina kada su oni znali mnogo bolje proći. Drago mi je što se, na ovaj lijepi način, nastavlja tradicija očuvanja ovih naših žetelačkih običaja, osobito prema našim mlađim pokol  jenjima, na kojima je daljnja zadaća njegovanja tradicije, i što sam skupa sa svojom obitelji dio nje«.

 

FOLKLORNO BLAGO

 

Po završetku skupštine risara uslijedila je večer folklora u kojoj su umijeće predstavljanja izvornih narodnih plesova prikazale folklorne sekcije: HKC »Bunjevačko kolo« (Subotica) - Bunjevačko momačko kolo, šokačke igre iz Bačke i splet bunjevačkih plesova, KUD »Bratstvo« (Subotica) - igre iz okolice Pirota, MKC »Nepkor« (Subotica) - mađarske igre iz Transilvanije, HPD »Zelina« (Sv. Ivan Zelina) - starinski plesovi i pjesme iz Zelinskog prigorja i naslovna žetelačka popjevka, Folklorni ansambl »Lisinski« (Vinkovci) - hercegovačka poskočica »Linđo i pjesme i plesovi iz Posavine«, KUD »Bokreta« (Szanyi) - splet igara iz Szanya i igre sa štapovima, KUD »Aleksandrovo« (Subotica) - igre iz Vranja i splet srbijanskih igara, HKPD »Matija Gubec (Tavankut) - bunjevački plesovi »Rokoko«, OKUD »Mladost« (Subotica) - igre Šumadije.

 

Alan Kanski, predsjednik HPD-a »Zelina« iz Svetog Ivana Zeline

»Prvi puta s našim društvom gostujemo u Subotici i drago nam je što sudjelujemo u Dužijanci koja je jedan izuzetan događaj obilježavanja žetelačkih svečanosti. Subotica je lijep, prekrasan grad i pravi biser nekadašnjeg Panonskog mora i zbilja nam je drago što smo ovdje.«

Daniel Šota, umjetnički ravnatelj Folklornog ansambla »Lisinski« iz Vinkovaca

»Nakon 2003. godine ponovno smo u Subotici i gostujemo na proslavi Dužijance, nastavljajući svojevrsnu lijepu uzajamnu suradnju s obzirom na to da sam jedan od organizatora 'Vinkovačkih jeseni,' na kojima svake godine sudjeluju i folklorne skupine iz Subotice. Sve ovo je pravo bogatstvo naše hrvatske kulture i folklora.«     

 

Dražen Prćić