Na večerašnjoj izvanrednoj sednici HNV-a postojala je samo jedna tačka dnevnog reda . Razmatranje odluke sekretarijata za prosvetu Izvršnog vijeća AP Vojvodine o uvođenju elemenata bunjevačkog govora i kulture u nastavni plan i program za 1,2,3,4 razred.
Dujo Runje, koji je uključen u ovu problematiku duži niz godina, je podneo uvodni izveštaj o genezi ovog problema:
U Službenom listu AP Vojvodine, tiho i nečujno, poput tata, bestidno i besramno, 4. je lipnja 2007. godine objavljen »Pravilnik o nastavnom programu: Bunjevački govor s elementima nacionalne kulture« za prvi, drugi , treći i četvrti razred osnovne škole. Tako je pod okriljem ljetne žege obavljeno ono što se nije moglo niti trebalo objaviti. Točnije, pokrajinski tajnik za obrazovanje i kulturu dr. Zoltán Jeges je donio Pravilnik još 23. travnja 2007. godine, a objavljivanje Pravilnika je tehničke naravi. Vijest je bila više nego (ne)očekivana? Tako je, vjerojatno, donesena još jedna u nizu političkih odluka koje nemaju uporište u zakonskoj regulativi....
...Ta je odluka od strane hrvatske zajednice i DSHV-a dočekana s ogorčenjem i zaprepaštenjem, nevjericom i razočarenjem jer se jedan dijalekt kojim govore Hrvati - a među inim i Bunjevci Hrvati, postavlja kao književni jezik.U nastavku je pročitan je i izveštaj sa zasednja republičkog saveta nacionalne manjine člana g. Andrije Kopilovića na kojem se raspravljalo na ovu temu....
Detalj iz tačke 1. i 6. priloga koji je napisao Prof. dr. ANDRIJA KOPILOVIĆ sa 14. SJEDNICE NPS-A u Subotici
1.Ističem da je uvođenje predmeta Bunjevački jezik s elementima nacionalne kulture u suprotnosti sa svim propisima i međunarodnim aktima koje je prihvatila Republika Srbija, a naročito:
čl. 7. st. 2 Zakona o osnovama sistema i obrazovanja iz 2003. koji garantira nacionalnim manjinama nastavu i obrazovni rad na materinskom jeziku, a „bunjevački govor“ nije jezik, već dijalekt;
Zakonom o utvrđivanju određenih nadležnosti APV iz 2002. utvrđeno je da je pokrajinskim organima preneto donošenje programa za jezike nacionalnih manjina u osnovnim i srednjim školama, a sporazumno sa Ministrom prosvete R. Srbije donošenje nastavnih planova i programa od interesa za nacionalne manjine i utvrđivanje uvjeta i načina organiziranja nastave na jezicima nacionalnih manjina za te predmete, a opet ističem da „bunjevački govor“ nije jezik, već samo dijalekt;
Zakonom o osnovnoj školi i Zakonom o srednjoj školi, nastava se organizira u obliku nastave na materinskom jeziku, dvojezična nastava, na srpskom jeziku uz mogućnost izbornog predmeta materinski jezik s elementima nacionalne kulture, a nigde se ne spominje dijalekt ili govor;
Zakonom o zaštiti prava i sloboda nacionalnih manjina prema kojima pripadnici nacionalnih manjina imaju pravo na obrazovanje na svom jeziku, a ne spominje se govor ili dijalekt;
u Evropskoj povelji o regionalnim i manjinskim jezicima po definiciji regionalnih i manjinskih jezika, u njih se izričito kaže da nisu uključeni dijalekti;
....
6. Stoga sam slobodan predložiti uvođenje fakultativnog predmeta: KULTURA BUNJEVACA SA ELEMENTIMA GOVORNOG JEZIKA. S time dobivamo jedan vrlo lijep izborni predmet velike širine i raznovrsnosti. U tome su i jezik, eventualno književnost, izreke, običaji i toliko toga što stvarno odražava specifičnost Bunjevačke kulture kao velikog doprinosa općoj kulturi svih naroda koji žive na ovim prostorima zajedno.
Ja sam na Bunjevačku kulturu ponosan, na običaje, pa i govorni jezik kojega rado čujem još tu i tamo u Mađarskoj ili kod najstarijih pripadnika naših krajeva.
Spreman sam surađivati sa predlagačem da se izradi novi plan i program daleko bogatijeg sadržaja i većih mogućnosti koji će sačuvati Bunjevačku kulturu i identitet pripadnosti.
( Ceo izveštaj pogledati u prilogu )
Po čitanju je otvorena je rasprava...
Marinko Jadrijević smatra da se inicijativa g. Kopilovića treba odbaciti i da reakcija treba biti oštrija, ne samo protest "nekom" ministru.
Petar Kuntić je ponovio stavove DSHV objavljene od ranije o potrebi obaveštavanja najviših institucija Srbije i Hrvatske o ovome problemu.
...Nastavni predmet „bunjevački govor s elementima nacionalne kulture“ ne temelji se na pravilima struke, već su se njegovi tvorci rukovodili politikantskim razlozima. Svi stariji autori u navedenoj dijalektalnoj ikavskoj književnosti smatrali su se Bunjevcima-Hrvatima, te je neovlaštenim korištenjem njihovih djela otvorena mogućnost pravne zaštite autorskih prava nasljednika. Kako, osim toga, ovaj nastavni program sadrži više neistinitih podataka, nužno ga je staviti van snage...
Naveo je i informaciju kako je u R Mađarskoj na pokušaj stvaranje Bunjevačkog nacionalnog saveta parlament odbacio ovu ideju sa odgvorom da su oni pripadnici Hrvatskog naroda.
Kuntić je naglasio da je ovo u stvari politika i da je to kontra udarac SVM-a prema Hrvatima od kada je DSHV stupio u koaliciju sa DS i za to naveo nakoliko primera za koje on smatra da to podkrepljuju.
Bela Ivković je kritikovao organizaciju sastanka jer smatra da je nedovoljno nepripremljen i da se treba bolje organizovati sledeću...
Bela Tonković je podsetio i na prethodne pokušaje razaranje zajednice Hrvata s time da je ovoga puta u pitanju drukčija šema s time da je kritikova rad HNV-a ukazujući da se na ovo čekalo dva meseca da se diskutuje. On smatra je da ovo politička odluka i da se stvar treba predati Sudu... Takođe je ponovio primer R.Mađarske u kojoj je vlada konsultovala akademiju po ovom pitanju i tek onda dodnela odluku.
Lazo Vojnić Hajduk je dao predlog zaključka
citat...
“Bunjevačko pitanje” se više na može rješavati delkaracijama, optvorenim pismima ili priopćenjima nago demokratskim dijalogom i pravom političkom aktivnošću. Nacionalno vijeće se o ovom pitanju deklarativno već izjasnilo i podržalo predstavku od 18. veljače 2005. godine, koju je potpisala velika grupa društveno-kulturnih i političkih djelatnika naše zajednice.
Hrvatsko nacionlno vijeće suočeno je s vrlo ozbiljnim probleminma u hrvatskoj manjinskoj zajednici u Republici Srbiji glede njenog opstanka.
Rastakanje hrvatske zajednice je na djelu odlukama državnih tijela još od početka formiranja Bunjevačkog nacionalnog vijeća, koje želi od bunjevačkih Hrvata izdvojiti skupinu Bunjevaca koji po njihovom tumačenju nisu Hrvati.
Rastakanje se nastavlja i u svim odlukama državnih tijela, koje su proizašle iz globalne državne politike atomiziranja Hrvata u Republici Srbiji.
Glavni razlozi ovakvog stanja u hrvatskoj zajednici su u lošem Zakonu o nacionalnim manjinama i u uredbama državnih tijela kao posljedica takvog Zakona.
( Ceo izveštaj pogledati u prilogu )
Ladislav Suknović je pročitao još jedan predlog zaključka..
1. Najoštrije osuđujemo najnovije aktivnosti vlasti u Republici Srbiji na denacionalizaciji hrvatske nacionalne manjine u Vojvodini uvođenjem nastavnoga predmeta „bunjevački govor s elementima nacionalne kulture“, budući da se na taj način od novoštokavskoga ikavskoga dijalekta, kojim govore bunjevački Hrvati iz Bačke, jednako kao i Hrvati u Dalmaciji, Primorju, Lici, zapadnoj Hercegovini, srednjoj Bosni te u mađarskome dijelu Bačke, nastoji stvoriti osnova za poseban jezik.
Podsjećamo sve, a napose one koji su ovu odluku donijeli, da je na tome hrvatskom dijalektu od XVIII. stoljeća na prostoru koji su naseljavali Hrvati nastala bogata književnost (Andrija Kačić Miošić u Dalmaciji, Matija Antun Relković u Slavoniji, Emerik Pavić u Budimu) i da je otada upravo štokavska ikavica u temelju općehrvatskoga književnog jezika sve do ilirskog pokreta; da je na štokavskoj ikavici u Budimu zahvaljujući Grguru Čevapoviću 1832. objavljen i prvi cjeloviti hrvatski prijevod Biblije autora Matije Petra Katančića; da je književnost bačkih Bunjevaca od svojih početaka integralni dio hrvatske književnosti i da je njezin jezik po svemu (grafiji, pravopisu, leksiku, morfološkim i sintaktičkim obilježjima te najfrekventnijim načinima stilizacije) hrvatski. Stoga najenergičnije prosvjedujemo što se nastavni program „bunjevačkoga govora“ temelji na grubim neistinama i teškome falsificiranju povijesti, a osobito glede toga što su se autori književnih djela na ikavici, na koje se poziva ovaj program, nedvojbeno smatrali pripadnicima hrvatskoga naroda (svećenici Aleksa Kokić i Ivan Kujundžić, te kulturni djelatnici Ive Prćić, Balint Vujkov, Matija Poljaković, Ivan Pančić te Josip Buljovčić) i otvoreno su ispovijedali ovo svoje uvjerenje, zbog čega su veoma trpjeli od progona državnih vlasti, utamničenja, pa i fizičke likvidacije. Ovakvim grubim prisvajanjima država se ogriješila o elementarne norme poštenja i pravednosti. ....
( Ceo izveštaj pogledati u prilogu )
Na kraju je dogovoreno da se do sledeće sednici usaglase predlozi zaključaka sednice...
